Upoznajte Martina O’Neilla: Od malog sela iz Sjeverne Irske do svjetskih naslovnica!

Rođen 1. marta 1952. godine kao šesto od devetero djece, Martin O’Neill dolazi iz prave fudbalske porodice.

Njegov otac bio je osnivač fudbalskog kluba Padraig Pearse’s Kilrea u Kilrei, O’Neillovom rodnom selu na sjeveru Sjeverne Irske, a njegova dva starija brata Gerry i Leo bili su prvi kapiteni ove ekipe.

Osim toga, njih dvojica su igrali i za tzv. Derry oblast te su 1958. godine osvojili Ulster Kup što im je omogućilo ulazak u finale All – Ireland prvenstva, što je ustvari preteća današnje Irske Premier Lige.

Martin O’Neill je također nastupao i za Kilreu i Derry oblast, ali u omladinskim selekcijama.

Igračka karijera

Prije potpisivanja prvog profesionalnog ugovora 1971. za Distillery, O’Neill je nastupao za lokalni klub Rosario iz južnog Belfasta gdje danas ima svoju ”trofejnu sobu” iz vremena dok je kao mladić igrao ali i asistirao menadžeru Rosarija, što su mu ujedno bili i prvi trenerski koraci u karijeri.

U svojoj debitantskoj sezoni u profesionalnoj karijeri, O’Neill je sa Distilleryem osvojio Irski kup. U finalu su pobjedili Derry City a Martin je bio strijelac dva pogotka te proglašen za igrača utakmice. Kao osvajač Kupa, Distillery se plasirao u tadašnji Kup Šampiona gdje je u finalu u porazu od 3:1 od velike Barcelone bio strijelac jedinog pogotka za svoj klub.

Od tada, njegova karijera ide uzlaznom putanjom pa je već iduće sezone potpisao za Nottingham Forrest u kojem se zadržao idućih deset godina te odigrao 285 mečeva i postigao 48 golova. Zanimljivo je da je nakon potpisa ugovora sa Nottinghamom, O’Neill odlučio napustiti i studije Prava na Queen’s University u Belfastu.

Zlatno doba Notthingham Foresta

U zlatnoj eri Nottingham Foresta, O’Neill je imao i više nego zapaženu ulogu. U svom debitantskom nastupu protiv West Bromwich Albiona postigao je pogodak u pobjedi od 4:1. Te sezone je odigrao ukupno 17 utakmica te postigao dva pogotka, što nije bilo dovoljno za ostanak u društvu najboljih. Ipak, dolaskom Bryana Clougha, legendarnog trenera, počinje revolucija u klubu iz središta Engleske. Januar 1975. godine ostat će upamćen kao mjesec u kojem je počela jedna od najljepših i ujedno najnevjerovatnijih priča u engleskom fudbalu. U samo tri godine, klub je od drugog ranga engleskog fudbala došao na krov Evrope, i to dva puta zaredom! U prvoj pobjedi, 1979. godine nad Malmoem, O’Neill je zbog povrede utakmicu gledao s klupe. Ipak godinu dana poslije, Martin je bio jedan od najboljih pojedinaca u velikom finalu protiv Hamburga.

Teška povreda i kraj karijere

Povreda koljena i pad forme O’Neilla su iz Nothinghama prodali u Norwich City gdje se nakon samo jedne polusezone uputio ka Manchesteru gdje je potpisao ugovor sa Manchester Cityem. Ni tu se nije dugo zadržao pa je nakon samo 13 utakmica ponovo obukao dres Norwicha. Međutim, O’Neill nikad više nije zaigrao kao u zlatnim danima u Nottinghamu pa je u iduće tri sezone, prvenstveno zbog strašne povrede koljena za Notts County, Chesterfield i Fulham odigrao svega 64 utakmice. Zanimljivo je i to da je za posljednja tri kluba sve 64 utakmice odigrao u Notts Countyu, odnosno da nije upisao niti jedan zvanični nastup za Chesterfield ali ni Fulham, gdje je uspio odigrati samo dvije utakmice za rezervne igrače.  Svoju ipak bogatu igračku karijeru završio je u februaru 1985. godine.

Što se reprezentativnih nastupa tiče, O’Neill je bio jednako uspješan. Bio je jedan od najboljih igrača Sjeverne Irske u tom periodu te je na Svjetskom Prvenstvu 1982. godine u Španiji nosio i kapitensku traku. Sjeverna Irska je stigla do četvrtine finala gdje je u Valensiji poražena upravo od domaćina Španije. Martin O’Neill je reprezentativni dres obukao 64 puta postigavši osam pogodaka u periodu o 1971. do 1984. godine.

Trenerska karijera

Svoju bogatu trenersku karijeru, 63-godišnji Sjeverni Irac počeo je 1987. godine u sjevernoirskom prvoligašu, Grantham Townu. Ovdje se zadržao do 1989. godine kada je postao trener nižerazrednog engleskog kluba Shepshed Chartherhousea. Tu je proveo tek nekoliko mjeseci nakon čega je u februaru 1990. godine preuzeo Wycombe Wanderers. Nakon osvojenih nekoliko titula i danas važi za najuspješnijeg menadžera u historiji ovog kluba.

Njegova trenerska karijera na značaju počinje dobijati kada iz Norwicha 1995. godine pređe u Leicester City. Već u prvoj sezoni Leicester je na čelu sa O’Neillom ušao u Premier ligu. U idućih pet godina postali su standardni premierligaš te su 1997. i 2000. osvojili Liga kup, što je ujedno i najveći uspjeh u novijoj historiji kluba. Iako je 1998. godine trebao postati menadžer Leedsa, zahvaljujući fanovima koji su mu pružili bezrezervnu podršku, O’Neill je odlučio ostati u Leicesteru do isteka ugovora.

Obaranje rekorda sa Celticom

Iako je već tada imao sasvim uspješnu trenersku karijeru, juni 2000. godine je vjerovatno najvažniji datum za O’Neilla i njegovu afirmaciju kao jednog od najvećih stratega na Otoku. Tog ljeta je preuzeo veliki Celtic i već u svom prvom Old Firm derbiju slavio veliku pobjedu od 6:2 nad Rangersom. Ipak, već u idućem okršaju ova dva tima, Rangers se osvetio te slavio sa također velikih 5:1. Međutim, O’Neill je sezonu sa Celticom završio osvojivši trostruku krunu, što je bio prvi put nakon 1968. godine. Već 2002. godine O’Neill je dovođen u vezu sa Manchester Unitedom kao potencijalna zamjena za Sir Alex Fergusona. To se nije desilo, Ferguson je na klupi Crvenih Đavola ostao još više od deset godina a O’Neill je ostao u Celticu te već u idućoj sezoni potvrdio dominaciju u Škotskom fudbalu osvojivši novu titulu što je bio prvi put nakon 1982. godine da Celtic osvoji dvije titule zaredom.

2002. godine, Celtic se plasirao i u Ligu Šampionu gdje su u grupnoj fazi slavili u svim domaćima utakmicama, ali i zanimljivo, bili poraženi na svim gostujućim mečevima. Godinu nakon toga, Celtic je igrao u finalu tadašnjeg Kupa Uefa te sa 3:2 poražen od moćnog Porta kojeg je tada sa klupe predvodio Jose Mourinho.

25. maja 2005. godine Celtic je na zvaničnoj klupskoj stranici objavio da Martin O’Neill zbog bolesti supruge napušta škotskog prvaka. Njegova posljednja utakmica na klupi Celtica bila je i pobjeda od 1:0 nad Dundee Unitedom, te osvajanje Škotskog Kupa. Pod vodstom O’Neilla, Celtic je pobjedio u 213 utakmica, 29 je završeno neriješenim rezultatom uz samo 40 poraza, što Sjevernog Irca statistički čini najuspješnijim trenerom u historiji Celtica. U svojih pet sezona na Celtic Parku, O’Neill je osvojio tri titule škotskog prvaka, tri škotska kupa te Liga kup. Osim toga, drži rekord od sedam uzastopnih pobjeda u historiji Old Firm derbija. Također, u sezoni 2003/2004. oborio je i britanski rekord od 25 uzastopnih pobjeda a u obje sezone u kojima je Glasgow Rangers osvojio titulu, odlučila je bolja gol razlika u korist Rangersa.

Kao menadžer Aston Ville, O’Neill je predstavljen 6. avgusta 2006. godine. Sa klubom iz Birminghama, O’Neill je četiri sezone zaredom osvojio šesto mjesto na tabeli, te je već u debitantskoj sezoni oborio rekord kluba u nizu od devet utakmica bez poraza u najvišem engleskom rangu takmičenja. Godinu dana poslije, O’Neill je bio i jedan od kandidata za preuzimanje Engleske reprezentacije. Klub je napustio 9. avgusta 2010. nakon što je bio nezadovoljan budžetom za dovođenje igrača. Bio je uvjeren da bi sa pravim pojačanjima mogao konkurisati i za osvajanje titule što je tadašnji predsjednik kluba, Lerner okarakterisao kao neozbiljnu izjavu.

Jedini otkaz u 26-godišnjoj trenerskoj karijeri

Svoj posljednji angažman kao menadžer jednog kluba, Martin O’Neill je imao u Sunderlandu. Klub za kojeg je navijao još kao dječak preuzeo je 3. decembra 2011. godine. U prvih šest utakmica na klupi Sunderlanda, O’Neill je slavio četiri puta uz gostujuću pobjedu nad Manchester Cityem. Nakon samo 16 mjeseci u klubu, O’Neill je prvi put u svojoj 26 godina dugoj karijeri dobio otkaz. Domaći poraz od Manchester Uniteda, Sunderlanda je doveo na samo bod od opasne zone. Vlasnik kluba, Ellis Short odlučio je da niz od osam utakmica bez pobjede jednostavno nije dovoljno dobar da bi se O’Neill zadržao na klupi Sunderlanda. Poseban razlog tome je bio ‘kolač’ od TV-prava, vrijedan 30 miliona funti, koliko bi dobio svaki klub koji te sezone izbori ostanak u društvu najboljih. Iako je za navijače Sunderlanda bio prava karta za put u vrh engleskog fudbala, skor od 25 pobjeda u 66 utakmica O’Neillu je donio raskid ugovora.

Početkom novembra 2013. godine, O’Neill je izabran za selektora reprezentacije Irske. U njegovoj prvoj utakmici protiv Latvije, Irska je slavila sa 3:0 a prvi poraz doživio je u prijatelskoj utakmici protiv Srbije. Srbija je tada slavila rezultatom 2:1. Njegova svakako najvažnija pobjeda na klupi Irske je ona protiv Njemačke u proteklim kvalifikacijama za EURO 2016. Tada je strijelac jedinog pogotka na utakmici bio Shane Long u 70. minuti susreta.

Iako zbog povreda i suspenzija ali i nedovoljno dobre forme svojih reprezentativaca, Irska u baraž sa našom reprezentacijom ulazi kao blagi austajder, Martin O’Neill je svakako neko ko se zna prilagoditi situaciji te ujedno predstavlja i ono najbolje što Irska trenutno ima da ponudi.

(Reprezentacija.ba)