Uprkos teretu prošlosti, ljudi se odlučuju život provesti u Srebrenici

Uprkos teretu prošlosti i teškoj političkoj situaciji u kojoj Srebrenica živi danas, ljudi ipak odlučuju svoj život provesti baš tu. U Alminom slučaju ljubav je presudila. Nakon vjenčanja ona i njen muž odlučili su svoj život provesti upravo tu. Ona je sada učiteljica u osnovnoj školi. Mnogo toga nedostaje, ali mnogo toga pozitivnog se ne ističe, priča Alma.

“U Srebrenici imamo Kuću dobrih tonova. Tu dolaze djeca obje nacionalnosti, oni pjevaju, putuju. Osim toga imamo FK Guber, karate klub, tu djeca mogu korisno provoditi vrijeme. Priroda je posebna, imamo netaknutu prirodu, jezero Perućac, zrak je jako čist”, kazala je Alma za N1.

Bez mesnice, bez pekare, sa jednom apotekom – to je danas Srebrenica. No, nadu daje činjenica da školu u kojoj je Alma učiteljica pohađa 140 đaka. A boljem sutra nada se i Hariz Alić. 26 godina je samo imao kada je prije četiri godine otvorio lokal u centru Srebrenici. To je jedan od šest ugostiteljskih objekata u ovom gradu i jedini koji nudi i slatko i slano.

“Kad smo krenuli, nismo se nešto pripremali za to. Samo smo otvorili i počeli raditi… puklo je… Obzirom da se trudimo i borimo ljudi to primijete, ljudi dođu da daju neki vid podrške. I onda je tu kvalitet usluge i sada stvari bolje funkcionišu. Nije zlatno… nije, takva je sredina. Nije nigdje zlatno”, rekao je Hariz.

Snaga u djeci

Nada se da će u budućnosti biti sve drugačije i bolje. Sa pogledom na svoje unučiće istu misao ima i Hamida Džananović. Njen muž i brat su ubijeni tokom genocida. U Srebrenici su naročito teški, priča Hamida, julski dani. Tada se sjećanja bude.

“Daju mi djeca snagu… djeca… odemo malo i na selo nešto uradimo imamo kuću, ovdje imam stan. Borimo se i eto”, kazala je Hamida.

A dok se Hamidini unučići bezbrižno ljuljaju i uživaju u igri, ona ima samo jednu želju: da u Srebrenici uvijek bude mir i da nikada nijedno dijete nasilno ne ostane bez oca, majke, žena bez muža, ili majka bez sina.