Portal 072info

Uskršnji običaji katolika u Bosni i Hercegovini

uskrs

Katolici cijelog svijeta, pa i Bosne i Hercegovine, u nedjelju će proslaviti Uskrs, najvažniji i najradosniji blagdan Kristova uskrsnuća.

Ovaj se blagdan obilježava uz niz običaja, a najpoznatiji je po obojenim jajima koja vjernici dijele između sebe, ali i prijateljima i susjedima, dok, ipak, najveću radost donose djeci.

Najčešće se farbaju u crvenu boju koja simbolizira Spasiteljevu smrt i njegovu nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je ona u isto vrijeme i boja uskrsnuća.

Prije je u nekim krajevima u BiH bio tačno određen dan kada su se morala bojati jaja, ali nikada prije Velikog četvrtka. Prije upotrebe industrijski proizvedenih boja, jaja su se kuhala u čađi, ljuskama od crvenoga luka, cvjetova maslačka ili korijenja nekih biljaka koje su davale različiti tonovi žute, crvene, smeđe i rjeđe crne boje.

Zanimljivost je u nekim krajevima Hercegovine gdje se za dobivanje crvene boje koristila biljka broć (Rubia tinctorum). Ornamenti na jajima dobivani su različitim tehnikama s voskom na način da se prije bojenja rastopljeni vosak nanosi na jaje posebnim pomagalom koje se u Bosni naziva pisaljka. Bilo je mnogo bezuspješnih pokušaja da se napravi podjela šaranih jaja prema motivima na njima.

Inače, bojanje jaja prije je uglavnom bio ženski posao. U krajeve, u kojima su žene vješto obavljale ovaj posao, spada Vareš i njegova okolina.

Pred Uskrs u Velikom tjednu u nekim krajevima u BiH sije se sjeme za kupus, a na Veliki petak pije se crno vino. Na Veliku subotu kuhaju se jaja u ljusci luka i pripremi se obilje hrane.

U nekim krajevima postoji običaj umivanja na Cvetnicu (negdje i na Veliku subotu) cvijećem (često ljubicama) i biljem.

Katolici na području Gruda na Veliku subotu, dan uoči Uskrsa, u crkvu nose hranu na blagoslov, koju svećenik blagoslovi i koja će se na uskrsno jutro jesti.

Sedamdesettrogodišnja Manda Vlašić iz Sovića kaže kako se na Veliku subotu boje jaja, većinom u ljusci od crvenog luka i posvete se u crkvi, a da se na Uskrs ukućani tucaju jajima, koja se potom posole blagoslovljenom soli i onda se jedu.

„Vjernici idu u crkvu na svečano misno slavlje i okupljaju se pred crkvom gdje čestitaju Uskrs jedni drugima i tucaju se jajima. Za uskrsni ručak priprema se sarma, uz koju se napravi još i pečenka“, kaže Manda.

Sličan običaj za Uskrs je na području srednje Bosne, uz posebnost uskršnjeg ručka gdje se na sto serviraju tradicionalna bosanska jela.

Lucija Bilješko (1957) iz Turbeta kraj Travnika kaže kako je običaj u njihovom kraju da se tri dana uoči Uskrsa (od Velikog četvrtka) ne dira zemlja, odnosno ne vrše nikakvi radovi na zemlji radi Isusove muke.

„Dan prije Uskrsa, subotom, u crkvu se nosi ‘kolač’ na posvetu (posvećenje). Također na posvetu se mogu ponijeti i jaja i sol. Na uskršnje jutro doručkuje se posvećenje s kajganom koja se napravi sa slaninom i također ukućani međusobno razbijaju jaja“, kazala je Bilješko.

Prema njenim riječima, prije i poslije uskršnje mise tradicionalno mještani se okupljaju ispred crkve gdje se uz razbijanje jaja i druženje slavi ovaj najveći katolički praznik.

Blagoslovljena hrana jede se za doručak i na uskrsno jutro u okolimi Dervente, ali se ne započinje jesti dok svi članovi porodice ne uzmu malo blagoslovljene soli jer nema jesti dok se svi ne osole.

Molitva za blagoslov se obavlja kao i u druge dane. Prije su se kod odlaska u crkvu oblačila nova roba, „tazetno“ odijelo. Isti su običaji poznati i u drugim krajevima, gdje se za istu pojavu koriste različiti lokalni nazivi. Naime, smatra se kako se dobro obnoviti i robom na Uskrs, kao i na Božić. Poslije misnog slavlja na Uskrs u crkvenim dvorištima igralo se kolo i muški su pjevali. Ženama je, kao i inače, bilo zabranjeno pjevati javno.

Ima običaja koji nisu široko rasprostranjeni ni u bližoj okolini, ali postoje u nekoliko porodica u selu Vijaka, u okolici Vareša, i u nekim hercegovačkim mjestima. Radi se o običaju darivanja djece kojoj zec donese gnijezdo. Roditelji spreme poklone u košaru gnijezdo i sakriju je u obližnji grm ili negdje u okolini kuće. Djeca na uskršnje jutro odlaze tražiti košaru gnijezdo u kojoj su šarena jaja, slatkiši ili dijelovi odjeće.

Uskršnji običaji u Bosni i Hercegovini pokazuju posebnosti svojstvene ostalim običajima vezanim uz crkveni god. Naime, nekada su to bili crkveni praznici i praznici cijele zajednice, a manje privatni porodični praznici. Javna okupljanja pred crkvom i u predvečerje negdje u selu bili su nastavak uskršnje svetkovine jednoga mjesta i njegovih stanovnika. Danas se, uprkos razvoju svih oblika komunikacijskih sredstava, običajnost povlači u zatvoreni porodični i uski prijateljski krug pokazujući promjene u shvatanju zajedničkog slavlja, novog poimanja prostora i društva.

federalna.ba

Podijelite članak