Vajar iz BiH koji je isklesao figuru Jelene Karleuše: Neka svako mislima otkriva ono što sam ja potezima sakrio

Nije teško biti umjetnik ako za inspiraciju imaš Jelenu Karleušu, kaže Mirzet Ždero iz Vogošće, koji je u ulici „Gornja Jošanica I“ broj 26, u bašti kuće svog punca Hajre Titorića, gdje živi, motornom pilom, sjekirom, dlietom i drugim priručnim alatima, u drvetu, istesao lik ove folk dive. 

– U prvi mah nisam imao namjeru da nju „oživim“ u drvetu. Međutim, prolaznici koji s išli do obližnjeg izletišta u Jošaničkom potoku su mi ukazivali na sličnost sa njom i nije bilo druge nego da ovu skulpturu posvetim njoj – kazao je.

Nakon što je došao u žižu javnosti, na njegovo djelo je reagirala i Jelena Karleuša, koja je poslala simboličnu poruku putem društvenih mreža.

– Prvi novinski tekstovi koji su govorili o ovom mom radu skrenuli su pozornost brojnih medijskih kuća na mene, pa i pozornost same Jelene Karluše na ono čime se bavim. „Volim Bosance,“ napisala je Jelena na svom Twiter profilu, uz fotografiju na kojoj sam „tesao“ njene obline – prisjeća se Ždero.

Vjetar u leđa

Prvobitni strah od Jelenine reakcije, zamijenila je velika radost, kazao nam je i dodao da je sada dobio vjetar u leđa.

– Svaki umjetnik kada vaja lik nek poznate osobe najviše se plaši njenog suda. No, kada sam vidio Jeleninu reakciju srce mi je obuzela velika radost.To mi je dalo vjetar u leđa te sve više razmišljam o tome da ostavim sve druge poslove i posvetim se samo umjetničkom radu. Mnogi se čude od kuda ja kao tehničar za elektro energetiku u ovim vodama.

 Za vajarstvo nisam završio nikakve umjetničke škole. Jednostavno. To je nešto što je samo po sebi došlo. Dar od Boga i sve činim da ovaj posao pretvorim u nešto više od običnog hobija kojim se bavim u slobodno vrijeme. U početku sam u prirodi tražio panjeve i druge, neobične, komade drveća koje sam malo dorađivao i činio ih još imteresantnjima. Vremenom sam u dijelove drveta više unosio svog rada i, tako reći, iz ničega rodilo se nešto što me danas sve više i više zaokuplja – kazao nam je.

Poziv na kafu “razgovorušu”

Pandemija koronavirusa mu je dala više prostora za umjetnički rad i narudžbe, govori nam, stižu sa svih strana.

 – Moji pijetlovi, orlovi, ribe ,glave životinja, stolice i brojni upotrebni predmeti krase domove ljudi širom svijeta. Ima narudžbi od raznih bzinismena da u drvetu uredim njihove ugostiteljske i druge poslovne prostore. Kako je krenulo možda i uposlim nekoga da mi pomogne da ostvarim želje svih onih koji hoće imati kod sebe nešto od ovog što radim. Nisam član ni jednog likovnog i sličnog udruženja. No, već imam ponuda da, u vremenu pred nama, napravim izložbu svojih radova i tako krenem živjeti životom umjetnika, boema… Još uvijek nemam dovoljno potrebnog alata sa kojim bih, značajnije, moga iskazati svoje umjetničke vizije. Opremam se polako tako da ću ubrzo imati svoju radionicu, atelje, gdje ću obradom drveta stvarati umjetnička djela po kojima ću se sutra prepoznavati. 

Evo statua Jelene Karleuše je gotova. Rijeka ljudi prolazi pored mjesta gdje stanujem i radim te znatiželjno mjerka da li sam na pravi način izvajao njene grudi, stražnjicu, pogodi izraz lica. Ima nekih koji govore kako nisam trebao plahtom i tangama sakrivati njene erogene zone. No, žensko tijelo ma kako bilo lijepo i drago nekada u potpunosti ne treba da se otkriva. Pustio sam ovako da kod svakog proradi mašta i u svoji mislima oživljava ono što sam ja, svojim potezima, sakrio – kazao je.

Želja mu je da Karleuša dođe kod njega, u baštu punca Hajre Titotrića, pa da zajedno zapjevaju u kafu razgovorušu.

– Volio bih da, ukoliko ikako bude moguće, ova folk diva, čiji rad neizmjerno cijenim, dođe u Vogošću pa da u bašti mog punca Hajre Titorića koji je, također, vrsni pjevač, uz kafu razgovorušu, zapjevamo neku od njenih pjesama. Ako takvo što ne bude realizovano onda bi mi bilo drago da ona ovu skulpturu ima u svom pojedu. U njenu realizaciju uložio sam mnogo truda i svu ljubav koju osjećam ka njoj. Ovo djelo je moj znak zahvalnosti za sve ono što je ona, u vremenu iza, radila i govorila o Bosni i Hercegovini i njenim građanima – zaključio je Ždero.