vvv
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Lifestyle / Zabava

Većina mladih odlazi u potrazi za boljim životom. Kroz osnaživanje mladih i ostvarivanje njihovog punog potencijala tako što će im se pružiti bogati edukacijski programi, kvalitetnije obrazovanje, demokratsko odlučivanje, pravo glasa, tj. da se glas mladih čuje i vrednuje, savjetovanje, mentorstvo te podrška njihovih ideja, zajedno možemo napraviti pomake promjena u društvu

Sarajlija Vedad Lemeš diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih nauka UNSA, trenutno radi kao menadžer PRONI Omladinskog kluba u Sarajevu. Osim svoje struke, zadovoljstvo mu predstavlja društveno-korisni rad, pohađa brojne edukacije, seminare, a ističe i da je veliki zaljubljenik u putovanja, kao i upoznavanja novih ljudi, kultura i običaja. Želja mu je, u budućnosti upisati master studije. Još kao srednjoškolac i student bio je vrlo zainteresiran za volonterizam i omladinski aktivizam, gdje je pohađao seminare, treninge kao i radionice koje su mu pružile mnoge mogućnosti za dodatno usavršavanje i pregršt novih prilika kroz neformalno obrazovanje. S mladim, perspektivnim i uspješnim liderom, koji može biti velika motivacija mladima, ali i onima malo starijim, razgovarali smo o stanju našeg društva, odlasku mladih iz BiH, kao i mogućnostima za svjetliju budućnost. Na početku svog prvog intervjua za „Azru“ Vedad se prisjetio svojih prvih koraka u omladinskim organizacijama.

– Tokom studija sam uvijek koketirao s neformalnim vidom obrazovanja, gdje je u meni budilo određenu dozu interesovanja šta i kako to tamo ide, te mogu reći sa sigurnošću da nisam pogriješio. Kroz pripravnički staž u JU Centar kulture mladih Općine Centar Sarajevo, gdje sam bio direktno povezan sa sektorom za mlade, kako se to u narodu kaže, došao sam „na svoje“ i spoznao čime želim da se bavim. Nadalje, kroz Vijeće mladih Općine Centar Sarajevo, kao saradnik za mlade i kroz Vijeće mladih Kantona Sarajevo, gdje sam bio u Nadzornom odboru, dublje sam ušao u polje omladinske politike za mlade na lokalnom i kantonalnom nivou, te prilika koje se pružaju mladima – kazao nam je Lemeš.

PAOR – Proni akademija omladinskog rada

Šta je, prema Vašem mišljenju, nedostatak obrazovnog sistema u BiH?

– Nažalost, obrazovni sistem u BiH je veoma složen i nekomplementaran, što je dovelo do toga da obrazovne politike, kojih imamo mnogo, nisu u velikoj mjeri usaglašene. Resorno ministarstvo na nivou države nije u mogućnosti samo da provede sve potrebne mjere koje su u njihovoj ingerenciji, jer, kada dublje analiziramo, dolazimo do entiteta, FBiH, RS i Brčko distrikt, zatim do kantona koji imaju svoje nadležnosti i zakone, te tako nastaje konfuzija i prebacivanje loptice odgovornosti. Sistem kao takav postaje decentraliziran i nije homogen, jer ne pruža isti pristup obrazovnim politikama te shodno tome povećava neravnotežu ljudskih potencijala širom BiH. Sve ovo vodi ka generisanju raznih problema na polju hijerarhije nadležnosti, koordinacije i odgovornosti.

Koje promjene se moraju desiti da bi se zaustavio odlazak mladih?

– Većina mladih odlazi u potrazi za boljim životom. Svjedoci smo brojnih istraživanja, prema kojima je veliki broj mladih napustio našu državu, potom anketa, studija o temi odlaska mladih iz BiH, o čemu svi govorimo identično, ali nadležni, nažalost, s tim u vezi ne rade gotovo ništa. Korjenite sistemske promjene se moraju desiti u svim segmentima društva, od politike, sistema, obrazovanja itd. Nezaposlenost mladih je veliki okidač odlaska, jer ne vide perspektivu ovdje, te tragaju za boljim prilikama, kako za sebe, tako i za budućnost svoje porodice. Odlasku mladih iz države se mora pristupiti sistematski, planski, mora se imati jasna strategija, kroz obrazovni sistem se mora napraviti plan i program za tržište rada, kako bismo imali adekvatan kadar koji nedostaje u našoj zemlji, te s tim zadržali i otvorili nova radna mjesta.

Planirate li Vi ostati u BiH ili pak razmišljate da karijeru nastavite graditi van granica naše države?

– S obzirom na trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini i krizu, tj. mnoštvo njih s kojima se suočavamo, poput zdravstvenog sistema, obrazovanja, kvaliteta života građana, političkog sistema, ekonomske moći, sigurnosti, prisiljen sam da razmislim o promjeni životne sredine. Najviše što me brine, a vjerovatno i ostale mlade osobe, jeste ta nada za budućnost, da li ćemo svi mi imati iste prilike i mogućnosti za zaposlenjem, napredovanjem.

Trening – mladi protv nasilnog ekstremizma

Jesu li mladi nosioci promjena u društvu? Koliko mladi zaista učestvuju u promjenama i teže ka ostvarivanju bolje budućnosti?

– Iskreno se nadam i želim da vjerujem da mladi mogu i moraju biti nosioci budućih promjena i razvoja društva. Kroz osnaživanje mladih i ostvarivanje njihovog punog potencijala, tako što će im se pružiti bogati edukacijski programi, kvalitetnije obrazovanje, demokratsko odlučivanje, pravo glasa, tj. da se glas mladih čuje i vrednuje, savjetovanje, mentorstvo te podrškom njihovih ideja, zajedno možemo napraviti pomake promjena u društvu. Tvrdim da mladi imaju želje i volje da učestvuju u promjenama, samo ih se treba saslušati, dati im priliku i pravilno ih usmjeriti u sferi njihovog interesovanja i polako, ali sigurno ćemo imati bolju budućnost za mlade u BiH.

U kakvoj porodici ste odrastali? Posmatrajući današnju omladinu, možete li napraviti komparaciju, kako je bilo kada ste Vi odrastali, u izboru srednje škole i fakulteta, građenju svog puta, a kakve su mogućnosti sada?

– Porodica je bila oslonac i podrška u svemu pa tako i u odabiru srednje škole, fakulteta i svega onoga što sam smatrao argumentovano da je dobro za mene. Komparacija odrastanja između mene i današnje omladine je velika, jer u mom odrastanju prilike i mogućnosti su bile uveliko smanjene zbog ratnih i postratnih dešavanja. Svoj „put“ gradim i dan-danas, koji nije nimalo lagan, ali želim da istrajem uprkos svim izazovima i nedaćama koje nosi savremeno doba. Mogućnosti koje se danas pružaju mladima su zaista na mnogo višem nivou nego što je moja generacija imala i savjetujem im da iskoriste sve prilike koje mogu, sva prava koja su im zagarantovana, jer niko se neće za njih boriti dok se oni sami ne počnu boriti za sebe. Vjerujte u sebe i svoje ciljeve i samo ih tako možete i ostvariti.

Dodjela prostorija Vijeću mladih KS u Privrednom gradu “Skenderija”

Koliko je pandemija Corona virusa utjecala na obrazovanje mladih s obzirom na online nastavu?

– U velikoj mjeri, nažalost, žao mi je što nas je sve na neki način zaustavila pandemija u ostvarivanju svojih ciljeva koji su sad na „stand byu“. Mislim da smo i uprkos pandemiji mogli izvući najbolje u smislu korištenja edukacije putem online seminara, webinara, radionica, kurseva itd., te raznih aplikacija koje bi nam nadomjestile ili nadogradile već postojeće obrazovanje. Ko hoće, nađe način; ko neće, nađe 101 izgovor.

Kako održavate psiho-fizičko zdravlje?

– Naučnici su rekli da je za svaku negativnu emociju potrebno da osjetimo tri pozitivne, kako bismo je neutralisali. Mnogo je situacija u životu, kako negativnih, tako i pozitivnih, koje  mogu dovesti do poremećaja naše emotivne uravnoteženosti. Trudim se da imam dovoljno sna, vremena za odmor, porodicu i prijatelje, vremena za fizičku aktivnost, poput fudbala i fitnessa te dobru knjigu. Sve ono što bi moglo da napuni baterije i da krenem u nove radne pobjede.

Kakvi ste kao prijatelj?

– Mislim da sam dobar prijatelj, ali trudim se svaki dan iznova da budem što bolji, mada to morate pitati moje prijatelje, oni će vam dati najbolji odgovor.

A, kada volite?

– Mislim da tada pokažem svoju pravu stranu, ono što ja, zapravo, i jesam, kada izađem iz uloge menadžera i posvetim se u potpunosti ljepšoj polovini. Adekvatan odgovor na ovo pitanje će vam dati moja djevojka, nadam se pozitivan (smijeh).

Šta Vas može izbaciti iz takta?

–  U poslovnom smislu, s obzirom na to da sam organizovana osoba i držim se dogovora u izvršenju rokova i postavljenih ciljeva, možda najviše kašnjenje, izbjegavanje odgovornosti i neizvršavanje dogovorenih obaveza. U privatnom smislu najviše nepravda, laži i spletkarenje neostvarenih licemjernih osoba koje nemaju svoj život pa se bave tuđim, umjesto da rade na sebi i svom boljitku. Uglavnom se trudim da me takve osobe i stvari ne dotiču, nemam vremena za to, već svoje vrijeme trošim na sebi bitne osobe i ciljeve koje sam zacrtao.