Veliki broj “običnih ljudi” se kandiduje na izborima, ali se zna čije su glavne uloge

Veliki broj “običnih ljudi” se kandiduje na izborima, ali se zna čije su glavne uloge

Pojava velikog broja ljudi različitih profesija, zanimanja i stavova na lokalnim izborima bi trebalo da bude normalna stvar, ali samo ukoliko ta raznolikost nije privid koji iz koristi kreiraju političke stranke. Pravo da svaka osoba u Bosni i Hercegovini bira i bude birana političari već godinama iskorištavaju kao mamac za sigurne glasove, a pojedini koji se nađu na izbornim listama, pogotovo oni koji su “niže na spisku”, nemaju nikakvo političko znanje, nego su tu radi uhljebljavanja i “da ih imaju u vidu” ako zatreba.

Ovakvo nešto je teško dokazati s obzirom na to da niko neće javno otkriti stvarne namjere, no ukoliko upitate mnoge poznanike koji su trenutno na izbornim listama za vijećnike/odbornike o njihovim idejama za tu lokalnu zajednicu, rijetko ćete dobiti konstruktivan odgovor koji upućuje na to da su zaista promišljali i uviđali probleme.

Javne ličnosti iz svijeta zabave na političkim listama

Razlog za kandidovanje na lokalnim izborima nije uvijek pozicija u instituciji za koju su se kandidovali, nego je nerijetko razlog, svi smo tome svjedoci – pronalazak posla, popunjavanje liste političkim strankama s nadom da će jednog dana računati na te kandidate, ali često i popularnost kandidata ukoliko su u pitanju influenseri, muzičari, sportisti…

“Već neko vrijeme u stručnim krugovima se pojavljuje teza o tzv. zabavizaciji politike (politainment). Politika se sve više doživljava kao dio šou biznisa. Osim toga, sve češće ljudi iz šou biznisa i zabave osvajaju polje politike, ali i obrnuto jer sami političari nerijetko koketiraju sa zabavom”, kazao je profesor na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu Vuk Vučetić.

On navodi da je i kroz historiju bilo sličnih primjera s obzirom na to da je Ronald Regan bio glumac, a Donald Trump još uvijek aktuelni predsjednik SAD-a je iz svijeta šou biznisa. Da se od politike može napraviti jeftina zabava za široke narodne mase za njega je dokaz bivši italijanski premijer Silvio Berlusconi. Upravo to je ono što političari u BiH jednim dijelom rade – prave zabavu za široke narodne mase, ali na različite načine.

Problem kod kandidature “običnih ljudi” je ukoliko nemaju plan i program

Ove godine na kandidatskim listama imamo pored uobičajeno advokata, doktora, biznismena i “obične ljude” iz raznih profesija. Tu su konobari, telohranitelji, mehaničari, poslastičari, frizeri, šminkeri – njihova prisutnost je zastupljena skoro kod svih stranaka.

Vučetić pojašnjava da je sasvim logično da na lokalnim izborima bude što više građana različitih zanimanja i različitih oblasti interesovanja i da je to pozitivna stvar, međutim da je problematično ukoliko ogroman broj tih pojedinaca neka nikakav plan i program koji bi predstavio svojim biračima.

“Time se stvara sumnja u njihove iskrene namjere jer tu se nerijetko nalaze ljudi koji služe samo da popune nekakvu zadatu, očekivanu kvotu, a zauzvrat dobiju kompenzaciju za javno i političko eksponiranje”, rekao je on.

Političari u BiH šarolikim izbornim listama samo stvaraju iluziju široke lepeze različitih stavova, profesija, starosnih dobi, polova i slično, a u cilju borbe za lični, partikularni, stranački interes.

“Problem leži u tome što su uloge takoreći podijeljene, jasno se zna ko su vođe na listama koje imaju glavne uloge, a onda ostali kandidati praktično nemaju nikakav prostor da se njihov glas čuje”, zaključio je Vučetić.

Ako imaš znanje pokaži ga

Kada je u pitanju znanje “običnih ljudi” koji se kandiduju na lokalnom nivou, ne mora značiti da će “kaskati” za onima “visokog statusa”. Da bi se uvidjelo kako ne postoji dovoljna briga o osobama sa invaliditetom ili da krov prokišnjava, Vučetić poručuje da nisu potrebne arhitekte.

“Ono što svakako moraju posjedovati su ideje za potencijalna rješenja koja će onda uz pomoć stručnjaka iz pojedinih oblasti pretočiti u konkretne planove”, kazao je.

Ideje i ukoliko ih ima, često izostaju u javnom prostoru. Kandidati se fokusiraju na “prošenje” glasova umjesto na pokazivanje razloga zbog kojih bi neko trebalo da glasa za njih.

Upravo zbog toga su ljudi, ovi drugi “obični građani” koji nisu na izbornim listama, isfrustrirani pojavom velikog broja kandidata. Tokom predizobrne kampanje dobiju ogroman broj obavještenja od poznanika da su se kandidovali na lokalnim izborima i molbi da glasaju za njih, umjesto da objasne šta žele da poprave i ostave javnosti da sami odluče da li je to dovoljno vrijedno da baš njima daju povjerenje.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE