(VIDEO i FOTO) Ovo mjesto u BiH čuvar je prirodne veš-mašine i mlina starog više od 350 godina

Priroda se na najljepši način poigrala s krajem kojeg stanovnici ovog dijela zemlje nazivaju “biserom Krajine”, a koji je “žila kucavica” Nacionalnog parka Una. Kroz usjeke ličkog krša, brdski krivudavi put koji od Drvara prema Kulen Vakufu vodi do vijekovima netaknute prirode u naselju Martin Brod gdje je ušće Unca i Une formiralo jedinstvene i nadaleko poznate slapove.

Martin Brod, malo selo u blizini Bihaća, smješteno u samom srcu Nacionalnog parka Una, skriva priču koju rijetko čujemo, ali koja zaslužuje da bude ispričana. U ovom selu, koje broji tek pedesetak stalnih stanovnika, svakodnevica je isprepletena s prirodom, naslijeđem i tihom borbom za opstanak.

Dragan Reljić, jedan od stanovnika Martin Broda, govori o životu u selu koje, iako maleno, čuva tradiciju staru stoljećima. “Martin Brod je malo selo, nema puno stanovnika.

Sela umiru, kao i svugdje u svijetu, nije to samo problem u BiH, mladi odlaze, tako da je u Martin Brodu uglavnom starija populacija”, rekao je Reljić. Cijele godine, kako je kazao, u selu je 50-tak ljudi, ali tokom sezone bude više.

Ipak, dolazak turizma i formiranje Nacionalnog parka Una dali su novi život ovom kraju. Priroda, netaknuta i veličanstvena, sve više privlači posjetioce iz cijelog svijeta.

Reljić objašnjava da je selo dobilo novu dimenziju uspostavljanjem Nacionalnog parka. “Početkom, uz uspostavljanje Nacionalnog parka u BiH, obuhvaćeno je i ovo naše selo, a samim tim je dobilo i neku drugu dimenziju.

Turizam je krenuo i svake godine sve više i više turista dolazi. Naravno, sve je to zahvaljujući Nacionalnom parku koji je to i na marketinški i svaki drugi način pomogao da se desi”, ispričao je Reljić.

Na svom imanju, on čuva dvije posebnosti Martin Broda: tradicionalnu bučnicu i stari mlin. Ove dvije znamenitosti ne samo da su kulturno blago sela, već su i brend Nacionalnog parka Una.

Reljić objašnjava da je bučnica stara više od tri stotine godina i služi za pranje velikih stvari bez deterdženta i hemije. “Bučnica, pošto ljudi ne znaju šta znači riječ bučnica, sad su je nazvali prirodna veš-mašina, je eko veš-mašina i ona je stara više od tri stotine godina i ona služi za pranje velikih stvari ka što su deke, jorgani, pokrivači…”, rekao je Reljić.

Još stariji je mlin – vodenica stara više od 350 godina, jedina aktivna u selu. Nekada ih je, kaže, bilo više od 60.

Reljić navodi da još uvijek održavaju tradiciju mlina koji je stariji od bučnice. “A mlin, negdje ga zovu vodenica, još uvijek održavamo tu tradiciju u našem naselju. Mlin je čak i stariji nego bučnica, više od 350 godina”, rekao je Reljić.

Melju se sve vrste žitarica, od pšenice, heljde, kukuruza, pojasnio je Reljić. “Imamo još tri, ali ljudi nisu tu, tako da se ne bave mlinarstvom u tolikoj mjeri.

I dok turisti dolaze, dive se vodi, zelenilu i tišini, stanovnici Martin Broda vode tihu borbu da selo ne nestane. Reljić dodaje da se ovdje živi od prirode i s prirodom.

“Ovdje se živi od prirode i s prirodom. Možda nisam objektivan, ali Una je najljepša rijeka u BiH. I kad jednom dođete ovdje, nećete poželjeti otići”, dodao je Reljić.

Milančev buk (Veliki slap), koji je jedan od martinbrodskih slapova, smatra se najljepšim dijelom sedrenog područja. Vodopadi su nastajali u dugom vremenskom periodu zahvaljujući izuzetno čistoj vodi bogatoj mahovinom i algama od kojih nastaju sedrene barijere sa kojih voda pada.

Upravo ovakve predispozicije omogućile su održavanje tradicionalne Unske regate, a sezona raftinga traje od aprila do oktobra.