Više nećete kupovati ništa čemu se cijena završava cifrom 9

Pridruži se Viber grupi 072info, do najvažnijih vijesti samo jednim klikom: KLIKNI OVDJE
Preuzimanje tekstova dozvoljeno uz obavezno navođenje i linkanje izvora “072info”.

U koju god radnju da uđete, jedna brojka najčešće upada u oči kad su u pitanju cijene artikala. Devetka.

Čini se da ne postoji cijena koja se ne završava devetkom, a najčešće sa 99 što bi trebalo da bude suptilan, iako već provaljen trik kojim vas prodavac uvjerava da je ta jedna para koju ste uštedjeli značajna za vaš kućni budžet. Odnosno, da je 9,99 značajno manje od deset.

Međutim, veliko istraživanje koje su sproveli profesori Daniel Levy i Avichai Snir urađeno na godinama prikupljanim podacima iz američkih prodavnica otkrilo je da potrošači, kad kupuju artikle kojima cijena završava na 9 ne samo da nisu uštedeli taj jedan cent – nego su robu u prosjeku preplatili 18 posto u odnosu na slične artikle s „normalnim cijenama“, prenosi Jutarnji list.

Analizirali su cijene svega – od sira, preko grickalica i sokova, supa, deterdženata, do toaletnog papira i šampona, a zaključak je da kad cijena robe završava na devet po pravilu je skuplja od robe koja ima cijenu bez te cake.

Naravno, u slučajevima pojedinih namirnica razlike su frapantne – recimo, sokovi kojima cijena završava na devetku u prosjeku su za 43 posto skuplji od sokova koji imaju cijenu bez te fore na kraju, toaletni papir skuplji je 35 posto, bombone 28 posto, papirnati ubrusi 23, a sapuni 22,6.

Niko ne zna kad je i zašto tačno u trgovinu uvedena ta praksa da cijene završavaju na 9, ali slična je taktika otkrivena još u reklamama za Macy iz 1880. godine, u kojima su pojedine stvari koštale 1,99 i bile reklamirane kao odlična prilika.

Istraživanja danas pokazuju da su među cijenama koje završavaju s devetkama najčešće 9,99, slijede zatim 9, pa 9,95 te 4,99.

Mnogi se pitaju zašto se danas uopšte insistira na praksi ovakvog izražavanja cijena kad potrošači jako dobro znaju da s tom jednom parom ili centom neće značajno uštedjeti i da je riječ o psihološkom triku, a jedno od obrazloženja jeste da potrošači cijene ionako čitaju s lijeva na desno pa kad je cijena izražena kao 9,99 umjesto 10, utisak je da se zapravo štedi cijeli dinar, deset ili sto – umjesto tek jedne pare.

Neka druga istraživanja pokazuju da trgovci cijene zaokružuju na 99 u slučajevima kad nešto poskupljuju kako bi minimizirali udarac na potrošače dok kod pojeftinjenja proizvoda idu na neke druge trikove.

Dokazano je i da su cijene koje završavaju na 99 uglavnom napumpane s tržišno zaista najpovoljnijeg iznosa pa potrošači, kad razmišljaju na primjer o kupovini novog televizora, treba da se uvijek zapitaju – da li je tih 599,99 maraka zaista najpovoljnije što mogu pronaći?