Vizija bez vida: Kako je slijepi inženjer izumio tempomat

Tempomat je izumio čovjek koji je bio slijep od svoje šeste godine života. Prolaskom kroz evoluciju, danas je to visokotehnološki asistent s radarom, kamerom i asistencijom u saobraćajnim gužvama bez kojeg bi vožnja bila nezamisliva.Uređaj bez kojeg bi današnji automobili bili nezamislivi svoje postojanje duguje čovjeku koji je skoro cijeli život bio slijep. On se zvao Ralph Teetor, a bio je prvi američki slijepi inženjer, slijep od šeste godine života.Kako je ovaj istinski genije s čarobnim osjećajem za dodir došao na ideju da osmisli uređaj ili funkciju u automobilu koju danas zovemo tempomat? Izuzetno ga je nervirala nemirna desna noga njegovih vozača.Ponekad su ubrzavali dok su pričali, ponekad su kočili dok su ga slušali. To je dovodilo Teetora do ludila i počeo je razmišljati o razvoju uređaja za kontrolu brzine automobila.Iako je s razvojem ideje krenuo tri godine ranije, 1948. godine podnio je svoj prvi patent za uređaj za kontrolu brzine. Držanjem papučice gasa stabilnim, uređaj je održavao brzinu koju je vozač odabrao.Tako je nastao “Speedostat”. Bio je to mehaničko-pneumatski sistem koji je uz pomoć selektora brzine na instrument tabli bio povezan duž pogonskog vratila s mehanizmom u motornom prostoru koji je održavao konstantnu brzinu vozila.Tokom pedesetih godina, Chrysler je usvojio njegovu ideju i ponudio “Auto-Pilot” u Imperialu. Međutim, Cadillac mu je dao privlačno ime “Tempomat” 1960. godine.Mercedes je slijedio taj primjer u Evropi početkom šezdesetih – u početku kao skupi dodatak za luksuznu klasu. Naftna kriza 1973. godine iznenada je učinila tempomat omiljenim među vozačima koji su bili svjesni potrošnje goriva.Konstantna brzina značila je nižu potrošnju goriva i manje stresa pri pridržavanju novouvedenih ograničenja brzine. Osamdesetih godina 20. stoljeća pojavila se elektronika.Kablovi i vakuumski aktuatori zamijenjeni su kontrolnim čipovima i jedinicama za upravljanje motorom. Tempomat je postao precizniji i uglađeniji.Vremenom je tempomat napredovao, a prvi nedostatak je detektovan što bi “tvrdoglavo” držao brzinu bez obzira na to da li se ispred pojavio drugi automobil, kamion ili autobus. To se promijenilo sredinom devedesetih kada je Mitsubishi prvi put koristio laserske senzore za praćenje vozila ispred.Godine 1999., Mercedes je u S-Klasi predstavio sistem “Distronic” zasnovan na radaru, koji je ustvari omogućavao automobilu da automatski smanji brzinu, koči i ponovo ubrza. Poslije su ovaj sistem usvojili i brendovi za široke narodne mase.Danas, tempomat više nije luksuzna karakteristika. Od malih automobila do električnih SUV-ova, on reguliše udaljenost, zaustavlja se u saobraćajnim gužvama i automatski nastavlja vožnju.Kamere očitavaju ograničenja brzine, a podaci o mapama i navigaciji prilagođavaju brzinu. Iako je tempomat već odavno tehnološki uznapredovao i nadmašio svog izumitelja, jer današnji uređaji mogu da upravljaju automobilom na kratkim dionicama i omogućavaju samostalno upravljanje bez vozača, Ralph Teetor je samo želio da se automobili uglađeno voze.Tokom svog života, Teetor, kojem je dodijeljeno više od 40 američkih patenata, pokazao je nepokolebljivu želju za učenjem, izgradnjom i izumima.