Vlast gura Bošnjake u izolaciju/Ahmetović: Poziv liderima da ne zaborave Srebrenicu

Gospodine Ahmetoviću, ko ili šta je po Vašem mišljenju glavni krivac pa je bh. iseljeništvo demotivirano za glasanje na predstojećim izborima u oktobru?

– Porazno je da blizu milion i po Bosanaca koji imaju pravo glasa u BiH bude svedeno na ovako mali postotak prijavljenih za glasanje na narednim izborima u oktobru. Bojim se da ćemo u nekoliko narednih izbornih ciklusa ovaj broj svesti na nulu. Posljednjih dana sam imao priliku razgovarati sa poznanicima koji su došli na odmore u našu zemlju i neke od njih pitati šta su razlozi da nisu ili neće da se registriraju da bi ostvarili biračko pravo. Kod većine je odgovor, glasali ili ne, ništa nećemo promijeniti. Oni mlađi, koji su BiH napustili u skorije vrijeme, kao opravdanje navode nepravde koje su doživljavali i strah za budućnost i egzistenciju.

Najveći potencijal

Moje skromno istraživanje možda i nije validno i smatram da treba napraviti stručnu analizu na osnovu koje bismo dobili prave razloge pada glasača iz dijaspore, te na osnovu toga napraviti planove koji bi postotak prijavljenih kontinuirano podizali. Mislim da i država mora pokazati više brige za naše građane van BiH. Ako imamo 15 vlada koje opslužuju tri miliona građana u BiH, zašto ne napraviti nekoliko ureda za dijasporu na kantonalnom i federalnom nivou za dva miliona naših građana van zemlje.

Prema podacima CIK-a, 1.387 bh. građana iz Srebrenice je prijavljeno za glasanje. Gdje je Srebrenica u svim kampanjama koje smo imali i tek ćemo imati priliku gledati?

– Jedan od najvećih potencijala Srebrenice je njena dijaspora, na prošlim lokalnim izborima smo u vrijeme korone registrirali oko 1.600 Bošnjaka, u vrlo nepovoljnim uslovima, jer smo imali malo vremena na raspolaganju. Po sadašnjim brojevima to je u ovom izbornom ciklusu manje. Ako sve stranke kažu da nam je Srebrenica na posebnom mjestu, onda to mora biti i u praksi. Danas Srebrenice nema nigdje u političkom smislu, a kamoli u kampanjama i eventualnim budućim projekcijama. Ovoga puta ćemo biti samo glasači, jer je Srebrenica svedena na mjeru, kako to jednom reče jedan od važnih ljudi u sadašnjem Vijeću ministara.

Plašite li se da bi i tokom ovog izbornog ciklusa moglo biti zloupotreba kada je u pitanju glasanje u ovoj općini i na koji način ih spriječiti?

– Zloupotreba će sigurno biti, ali manje. Tehničke izmjene Izbornog zakona od OHR-a će sigurno dati rezultat, ali i činjenica da ovoga puta neće biti glasača iz Srbije ili će ih biti u manjem broju. Interes Srbije i Aleksandra Vučića nisu opći izbori, lokalni izbori su državni projekat Srbije i borba svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima da se spriječi pobjeda kandidata Bošnjaka za načelnika Srebrenice. Naša država, nažalost, nema odgovor na ovu nelegalnu političku okupaciju iz Srbije.

Kako gledate na to da je izostala podrška prijedlogu koji je inicirala Inicijativa: Moja adresa Srebrenica – da se u izmjenama Izbornog zakona uvrsti posebno poglavlje koje bi regulisalo izbore u opštini Srebrenica, a što uključuje i izmjenu Statuta ove opštine?

– Prijedlog za izmjene Izbornog zakona vezano za Srebrenicu odmah nakon lokalnih izbora uputili smo svim probosanskim političkim strankama, kao i ambasadorima kvinte, te OHR-u i OSCE-u. Naš prijedlog je rezultat dogovora i sa sastanka sa reisu-l-ulemom, ali nemamo informaciju da je pitanje Srebrenice pomenuto na održanim sastancima, potpuno su ili zaboravili na potpisano i obećano ili su nas ignorisali, kako lideri stranaka tako i predstavnici međunarodne zajednice. Navikli smo i nije nam prvi put, ali je jedno sigurno, ovo je djelić pravde koji bi uticao na stabilizaciju političke situacije u našoj zemlji. Svjedoci smo govornika 11. jula u Potočarima svih ovih godina, nažalost, oni zaborave i svoje govore i Srebrenicu i obećanja, a mi tražimo samo malo pravde za sve građane Srebrenice, i za Srbe i za Bošnjake. Možda ih je strah Dodika ili ne osjećaju pravdu za preživjele žrtve genocida. Volio bih da je ovo prvo, jer strahovi se mogu liječiti. Ako mi, Bošnjaci, nemamo osjećaj za žrtve genocida, bojim se da ćemo imati neizvjesnu budućnost. Ukoliko ne poštujemo sebe, kako očekivati da nas drugi poštuju. Ponovo ih sve pozivamo, sve lidere probosanskih stranaka, da u nastavku razgovora o Izbornom zakonu stave naš prijedlog na sto. Pozivamo ih da se bore bar onoliko koliko se Čović bori za presudu Ljubić, u vašim i našim rukama je presuda za genocid, borba sa tom presudom je moralnija, kažite to i Amerikancima, Britancima, Rusima, Turcima, Nijemcima i svim Evropljanima.

Zašto stranke sa sjedištem u Sarajevu više brine cenzus od tri posto, zbog kojeg su kampanju preselile pred sjedište OHR-a, dok se niko nije sjetio povratnika? Je li važnije izabrati Bošnjaka iz BPK-a u Klub Hrvata od pružanja zaštite Srebreničanima koji su se nakon genocida vratili na svoje? Kako vidite ovu polemiku, kuda vodi?

– Kod nas u Podrinju bi rekli ne znamo kud gonimo, nek’ nam je Bog na pomoći. Svaki dan po jedna svađa sa nekim iz svijeta, posvađani međusobno, sad se svađamo sa Washingtonom, Bruxellesom, Londonom, OHR-om. Ovo jedino vodi ka izolaciji države i ponajviše bošnjačkog naroda kad u današnje vrijeme imamo sve više islamofobije na zapadu. Jedini racionalan odgovor na ovakvu politiku pokazuje lider SBB-a Fahrudin Radončić i upozorava na posljedice po državu, ne gledajući na dnevnopolitički stranački šićar. Proglašavaju se pobjede kad ne uspiju pregovori, kao u slučaju Izbornog zakona, što ide naruku onima koji tvrde da je država nemoguća i prijete njenim raspadom. Sukobi sa velikim političkim centrima su šteta za našu zemlju, a najbolji primjer je odbijanje aprilskog paketa, povlačenje Washingtona i američko distanciranje od reformi u BiH. Sa aprilskim paketom bismo bili u NATO-u, a danas se borimo za očuvanje države i sprečavanje njenog raspada. Treba nam više bosanske nego bošnjačke politike, jer pobjeda bosanske politike je pobjeda države, a mi drugu državu nemamo.

Procenti i povratnici

Kao nekadašnji aktivni politički sudionik se pitam šta bi bilo da smo se ranije povlačili i svađali sa svima. Danas bi Dodik imao svoju vojsku koju bi postrojio na entitetskoj granici ili možda u Srebrenici, imao bi obavještajnu službu, da nije napravljena poreska reforma i uveden PDV, da li bi država mogla funkcionisati da zavisi od uplata entiteta. Bezvizni režim bi bila misaona imenica te niz drugih reformi. Ne kažem da su ponuđene izmjene Izbornog zakona dobre, da ih trebamo prihvatiti, ali nemamo pravo odustajati od razgovora, jer jedino tako možemo napraviti korak naprijed, predlagati rješenja i za njih se boriti u pregovorima te imati hrabrosti praviti kompromis koji nije na štetu države. Jednom prilikom sam u Švicarskoj pitao predsjednika komisije za vanjske poslove njihovog parlamenta da li je kod njih sve napisano kad su u pitanju odnosi njihovih kantona i naroda, odgovorio mi je da nije, da se neke stvari podrazumijevaju i da taj balans čuvaju oni koji obnašaju vlast, čuvajući tako stabilnost države. Kad su u pitanju procenti, povratnici i Srebrenica, mi za naša prava, za prava žrtava genocida te za prava povratnika nemamo snage da se borimo ispred OHR-a, jer nas nema toliko koliko je bilo na protestima zbog nagovještaja nametanja Izbornog zakona od OHR-a. Nekad davno su roditelji djece povratnika bili ispred OHR-a, pod šatorima, borili se za bosanski jezik. Niko im se nije priključio, ni stranački lideri, ni građani, ni NVO, ni pisci, ni analitičari, ni stranački jurišnici. Nas nema puno da pred OHR dođemo u velikom broju i “pobijedimo”. Ili smo pobijeni ili raseljeni, zato se valjda nismo uspjeli izboriti, a odustati nećemo, barem zbog onih koji leže u Memorijalnom centru Potočari.

Oslobođenje