Vojnici BiH ostaju bez hljeba zbog oborenog tendera

Pripadnici Oružanih snaga BiH iz Goražda, Žepča, Doboja i Dervente zbog poništenja tendera za nabavku hrane, ostaće bez hljeba i pita, jer, kako stoji u obrazloženju Ministarstva odbrane BiH, koje ga je i poništilo, “nijedna ponuda nije dostavljena u određenom krajnjem roku”.

Vrijednost tendera premašuje 100 hiljada eura i to je tek jedan od tendera poništenih u posljednje dvije godine, što za nabavku suhomesnatih proizvoda, što halal programa, a čija ukupna vrijednost iznosi oko tri i po miliona eura.

Nijedna od ponuda u propalim tenderima, prema zvaničnim navodima Ministarstva odbrane BiH, nije bila prihvatljiva.

Problemi duži od jedne decenije

Na probleme s javnim nabavkama u ovom ministarstvu duže od decenije ukazivao je i Ured za reviziju institucija BiH, te je za sistem javnih nabavki dato mišljenje s rezervom. Negativno ili mišljenje s rezervom upućivano je mnogim institucijama u BiH upravo zbog problema u vezi s javnim nabavkama, odnosno netransparentnim i dikskriminirajućim procedurama.

O tome zašto se u BiH često poništavaju tenderi, pojasnio je monitoring javnih nabavki koji je sa još nekoliko nevladinih organizacija radio Transparency International (TI) BiH, a Milena Mastilo za RSE navodi:

„Prije svega to su detaljno precizne tehničke specifikacije koje mogu ispuniti samo određeni ponuđeči, iako zakon propisuje da tehničke specifikacije moraju ponuđačima omogućiti jednak i nediskriminirajući pristup natjecanju, najbrojniji su primjeri pogodovanja a nerijetko se dešava da je roba bukvalno prepisana iz kataloga.“

List medvjetke 30 posto, korijen zečijeg trna 25, korijen preslice 20 posto, zelen vrijeska 10, list breza 10 i kukuruzne svile pet posto, baš ovakav i u ovom omjeru Uvih H čaj žele piti u Šumama Herceg Bosne, odjel Kupres, kako su to naveli u svom javnom pozivu, a što su zanimljivim izdvojili i u TI.

„Jedno piše, drugo stiže“

edan od primjera novinarima je nedavno predstavljajući nalaze na kojima su radili iznio Aleksandar Draganić iz Agencije za razvoj preduzeća EDA iz Banjaluke.

„Prva je nabavka veća od 250 hiljada eura, to su dva vatrogasna vouzila od strane grada i Sarajevo gdje se specifikacija dimenzija dužina, širina, visina, karakteristike kao što su klirins, maksimalni ugao uspona pri opretećenju, tačno vidite da je to vozilo koje je traženo Kamaz. Kad su došli rezultati mi smo vidjeli da je Lada auto dobila taj posao koja zastupa marku vatrogasnog vozila Kamaz“, kaže Draganić.

„Rudnik i termoelektrana Ugljevik“, prošle su godine za isto vozilo, istog ponuđača raspisali isti tender, gdje je čak i osovinsko rastojanje navedeno u specifikacijama. Iako je na ovu ponudu bilo žalbi, Ured za razmatranje žalbi odbacio ju je kao neosnovanu, mada je Zakonom o javnim nabavkama u BiH, zabranjeno korištenje opisa iz kataloga jednog proizvođača.

Analitičarka Tanja Topić smatra da situacija u kojoj se ogroman kriminal mjeri stotinama miliona, ukazuje na dvije stvari.

„Jedna je da nemamo izgrađenu pravnu državu i da one institucije koje bi trebalo da funkcionišu i odrade svoj posao, iako postoje dokumentovani primjeri strašnih razmjera korupcije i kriminala i favorizovanja pojedinih kompanija koje su bliske strukturama vlasti, imaju ignorantski odnos prema tim slučajevima i zaturanje u prašnjave ladice nastojeći da kupe vrijeme koje će izbrisati te tragove. Drugi pokazatelj je taj okvir i naša svijest. Mi smo postali takvi da smo oguglali na korupciju i te slučajeve i to nam je postalo prihvatljivo.“

Politički prsti

Da tu ima i političkih prstiju upozorio je nedavno i Transparency International koji je našao vezu između netransparentnog finansiranja političkih stranaka te zaključio da “je vidljivo da su donatori stranaka dobijali brojne tendere u lokalnim zajednicama gdje upravo te stranke vrše vlast.“

Također su primali donacije od onih firmi koje već imaju ugovore sa javnim institucijama. Kako je izneo Mervin Miraščija iz Fonda za otvoreno društvo, sve to za posledicu ima da u BiH između 250 do 300 miliona eura od javnih nabavki na godišnjem nivou završi u sivoj zoni.

Ukoliko imamo četiri milijarde koje se godišnje troše u Bosni i Hercegovini, veoma lako možete izračunati koliko je to, znači da imamo standard jedne Njemačke, Francuske … Kod nas je praktično u sivim tokovima, nešto što je podložno korupciji, između 500 i 600 miliona KM (oko 250 do 300 miliona eura) na godišnjem nivou“, objašnjava Miraščija.

Zvanično, još uvijek, nema strategije za suzbijanje sive ekonomije bez obzira na podatke koji pokazuju da upravo država, tojest njeni građani, plaćaju visoki ceh netransparentnog odlivanja novca.

Radio Slobodna Evropa