Vozači u BiH duguju više od 73,5 miliona KM neplaćenih kazni za saobraćajne prekršaje

Vozači u BiH za neplaćene kazne za saobraćajne prekršaje duguju više od 73 miliona KM, a mišljenja stručnjaka iz ove oblasti su da je potrebno uvesti strožije kazne i restriktivnije mjere kako bi se suzbilo nepoštivanje saobraćajne kulture i pravila.

Prema podacima Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), vozači u BiH duguju tačno 73.503.524 KM neplaćenih kazni.

Od toga u Federaciji BiH vozači su dužni 46.876.023 KM za saobraćajne prekršaje, a vozači u RS-u 23.689.398 KM, dok oni iz Brčko distrikta duguju više od 3,3 miliona maraka.

Prekršaji su brojni – od vožnje neispravnog vozila, prekoračenja brzine, nevezanja sigurnosnog pojasa, pogrešnog parkiranja i sl.

Kako su nam kazali iz IDDEEA-e ipak najčešći prekršaji su prekoračenje brzine i nekorištenje sigurnosnog pojasa.

Potrebno je pooštriti kazne i uvesti restriktivne mjere

Saobraćajni inžinjer profesor Igor Marković u razgovoru za Klix.ba je kazao da su kazne za saobraćajne prekršaje u BiH dosta mizerne ukoliko se uporedi naše s evropskim zakonodavstvom. Osim toga, kako je dodao, problem predstavlja i saobraćajna kultura koju vozači u BiH nažalost skoro u pravilu da nemaju.

“Ljudi općenito, a i u saobraćaju prihvaćaju samo svoja prava, a obaveze skoro u potpunosti zanemaruju. Svi mi znamo da imamo pravo na nesmetano korištenje automobila, parkinga, javne saobraćajnice, a zanemarujemo svoje obaveze u vidu plaćanja parkinga, putarine, kazni, registracije i slično. S druge strane, najveći problem je zakonodavstvo, odnosno, nepotpuno provođenje Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. Dakle, imamo preventivne mjere poput ograničenja brzine, poštivanje saobraćajnih znakova, saobraćajnih pravila, zakona države u kojoj koriste automobil, ali je problem u naplati istih i u tome što ne pooštravamo trenutne kazne i radimo na naplati istih ili čak uvodimo represivne mjere”, kazao nam je Marković.

Kako nam je dalje pojasnio profesor Marković, Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH se provodi u smislu da policija napiše kaznu koja je propisana, međutim, dolazi problem kada se ona treba naplatiti.

“Da bi se sudskim putem riješio jedan saobraćajni prekršaj nekog vozača često zna proći i više od dvije godine. Onda se vozači vode tom logikom gomilanja kazni na način što država smatra da ukoliko je kazna napisana da je tada i završen problem. Međutim, mi nismo toliko uređeno društvo, nemamo toliku ni kućnu ni saobraćajnu kulturu da odmah plaćamo kaznu. Bitno je da se uvežu državne institucije i da postoji bolja komunikacija između njih u izvršenju naplate saobraćajnih kaznenih naloga. Dakle, da sud MUP-u pošalje nakon nekog kritičnog perioda rješenje da se vozaču zaplijeni automobil, vozačka dozvola, isključe komunalije ili zaplijeni određeni dio imovine ukoliko ima nagomilanih neplaćenih kazni, a uredno i dalje vozi i posjeduje automobil i dalje ugrožava sigurnost saobraćaja“, dodao je Marković.

Kako je istakao profesor, u BiH ne postoje represivne mjere za neplaćanje kazni, a koje su uvele mnoge druge zemlje. Dodao je da u represivne mjere u našoj državi spada to da vozač ne može registrovati vozilo ako ima nagomilane kazne, međutim, čak i tu nalaze “druge izlaze”.

“Ukoliko vozač nagomila kazne onda registruje automobil na suprugu, dijete ili nekoga drugog. Ili rješava nagomilane kazne tako što prilikom zaplijene vozačke dozvole umjesto svoje da nečiju drugu vozačku uz izjavu da on nije tada vozio automobil. Tako imamo članova porodice u BiH koji imaju nagomilanih saobraćajnih kazni, a čak da i nisu sjeli u automobil godinama. Dane bi dolazilo do toga postoji način da se trajno oduzme vozačka dozvola što mi također nemamo jer nismo usklađeni s evropskim zakonodavstvom. Osim toga, postoji i opcija da se oduzme automobil, a u razvijenim zemljama i to da se vozaču oduzme vozački ispit i vrati na ponovno polaganje istog. Sve su to mjere koje se mogu provesti da bi se povećala i naplata kazni, a i činjenje prekršaja smanjilo sto bi ujedno i dovelo do povećanja saobraćajne kulture. Dakle, da su represivne mjere ili strožije kazne uvedene u BiH, građani bi plaćali kazne zbog straha od mogućih posljedica jer je naš mentalitet takav, reagujemo kada nas ‘udare po džepu’. Sve se ovo može riješiti ukoliko se sistem uveže jer se nijedna država ne može prevariti pa tako ni naša”, istakao je Marković.

U BiH se društvo vodi socijalnom politikom uz koju nema napretka

Marković se osvrnuo i na sistem u našoj državi po kojoj je kazna upola manja ukoliko se plati u roku od osam dana. Dodao je da je to pogrešan pristup, koji na određeni način “potiče” vozače da prave prekršaje.

“Kazna za nepropisno parkiranje je 40 KM i ukoliko je vozač plati u roku od osam dana ona je onda 20 KM i to je prema mom mišljenju mala kazna zato što će za pet sati parkinga u javnoj garaži ili u nekom tržnom centru platiti i više. Lično bih to riješio po drugom sistemu, a to je da bih kaznu od 40 KM ukoliko se ne plati u roku od osam dana uduplao pa bi ona tako bila 80 KM, u roku od 15 dana onda bi bila 160 KM. Mislim da bi se onda ljudi odlučili u većoj mjeri da ih plaćaju”, naveo je profesor Marković.

Marković je kazao da su kazne predviđene zakonom nedavno pooštrene, ali je mišljenja da bi one trebale biti veće.

“Naprimjer ukoliko prekoračite brzinu za 10 do 20 km/h kazna je 50 KM, od 20 do 30 km/h je 100 KM, od 30 km/h i više je 400 KM i dva kaznena boda i oduzimanje vozačke dozvole na dva mjeseca i te kazne su relativno usklađene s zakonodavstvima sličnih zemalja poput naše. Međutim, kazne za nevezivanje pojasa (100 KM), kao za mirujući saobraćaj poput parkinga od 40 KM i slično bi se trebale pooštravati”, rekao je Marković.

Marković je stava da se u našoj državi prilikom rješavanja saobraćajnih problema ljudi previše vode socijalnom politikom te je dodao da se takvim pristupom rješavanju saobraćajne problematike ne može urediti društvo niti napraviti saobraćajna kultura.

“Benefite uzimamo, a zanemarujemo obaveze. Isto kao što svako ne može živjeti u Londonu, tako isto ne može svako ni parkirati u centru grada, a da bude besplatno. Prema mom mišljenju kazne su još uvijek male u odnosu na broj vozila i na luksuz koji posjedujemo. Ne može i ne mora svako imati automobil, ali ako ga imamo onda moramo poštovati saobraćajna pravila. Trebalo bi taj sistem uskladiti i sa zemljama u okruženju. U nekim Skandinavskim zemljama se kazne plaćaju po postocima ličnog dohotka. Ukoliko građanin zarađuje 500 KM, kazna je 50 KM ili ukoliko zarađuje 5.000 KM, kazna je 500 KM. Nikome nije drago platiti kaznu, međutim, trebamo biti svjesni da smo odgovorni i da se u skladu s tim trebamo ponašati”, poručio je na kraju razgovora profesor Marković.

Klix.ba