Vraća li se dobro dobrim, ili su dobar i lud braća

Vraća li se dobro dobrim, ili su dobar i lud braća

Dobrota mnogo zna i može, a govori samo osmijehom, rekao je naš nobelovac Ivo Andrić. Srpski prosvjetitelj Dositej Obradović je tvrdio da je samo dobar čovjek srećan. Da je dobročinstvo jedino blago koje se povećava dijeljenjem smatrao je i italijanski istoričar Čezare Kantu. Toliko je ispisanih i izgovorenih hvalospjeva na račun dobrote, jedne od najvećih ljudskih vrijednosti i etičkih kategorija. Pa, kako smo onda od onoga da se dobro dobrim vraća spali na dobar i lud su braća? Šta se to dogodilo sa vrlinom nad vrlinama i gdje se izgubila misao da “dobri ljudi svijetle izdaleka poput vrhova Himalaja”?

Osiromašena dimenzija čovjeka

Sociolog kulture Ratko Božović kaže da je u turbulentnim vremenima u ljudima osiromašila dimenzija čovjeka, urušili su se dostojanstvo i empatija. Dobrota, kao mentalno stanje ili djelo blagonaklonog ponašanja prema drugima, izgubila je značaj koji je nosila od iskona.

Postradala je moralna inteligencija pa od potrebe da vidimo sebe, više ne vidimo druge. S druge strane, prilično smo lakorečivi. Verbalno se saživljavamo sa nevoljama drugih, zvučimo saosećajno i nesebično, ali altruizam je mnogo više od toga. Ako sedimo u toploj sobi i gledamo kako se ljudi smrzavaju, saosećajući rečima s njima, zapravo nismo spremni da se uhvatimo u koštac sa njihovim problemima sve dok ne izađemo iz pozicije egocentrizma i egoizma. Suština je ne samo da kažemo da nam je žao, nego da pronađemo način da nekome zaista pomognemo”, naveo je on.

Oproštaj na klimavim nogama

Kad kažemo da smo dobri jer smo spremni da oprostimo, ali ne i da zaboravimo, znači da je naš oproštaj na klimavim nogama. A to onda važi i za našu dobrotu.

Ako se i dalje prisjećamo nekih stvari koje su nas povrijedile, znači da je samo pitanje kada će se aktivirati potreba da zbog njih burno i netolerantno odgovorimo.

Širok spektar manifestovanja

Činjenje dobrog često se poistovjećuje isključivo sa materijalnim davanjem, što je pogrešno, jer čovjek čovjeku može da pomogne na milion načina. Tako je švajcarski pjesnik Gotfrid Keler govorio da nekoliko dobrih ljudi sobičak uvijek čine toplim, i bez peći, krova i prozora. Jer, spektar manifestovanja ove vrline je širok.

Da bi ljudi činili dobro, moraju da imaju čime da pomognu drugom. Siromašan ne može da reši problem siromašnom, ali zato postoje stvari koje se deljenjem ne troše. Tako pametan može da pomogne nekome da se edukuje i time ne gubi ništa od svog bogatstva, jer znanje ne može da se potroši. Dobrota se ispoljava i tako što pokazujete čovečnost u odnosu na one koji se od vas razlikuju, a ne tako što, recimo, obožavate svoju naciju, a mrzite sve druge. To se ne može zvati dobrotom”, naveo je sociolog.

Sociolozi tvrde da je malograđanski razmišljati u duhu “činim dobro da bi ti meni činio”. Kada za nekog kažemo da je dobar čovjek, trebalo bi da pred sobom imamo osobu koja je nesebična, ima razumijevanje za druge, tolerantna je, iskrena i znamo da nikog neće zlonamjerno povrijediti. Međutim, sve se češće čuje da se dobro ne isplati ili se čak obije o glavu, jer zlo pobjeđuje i utkano je u sve pore društva.

Iako je ova vrijednost degradirana, ne bi trebalo da je se odričemo, niti da prestanemo da je učimo jer je to, kako je tvrdio Sokrat, moguće.

 

 

nezavisne.com

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE