Vranduk priča priču o srednjovjekovnoj Bosni (FOTO)

Prekogranična saradnja je naziv IPA regionalnog projekta teškog 780.000 eura u kojem učestvuju zajednički četiri tvrđave iz Hrvatske (Šibenik i Klis), Crne Gore (Herceg-Novi) i Bosne i Hercegovine (Vranduk – Zenica). Adnadin Jašarević, direktor Muzeja grada Zenice, koji je korisnik tvrđave Vranduk, objasnio nam je kako su ušli u ovaj projekat koji će pomoći finansijski u vizuelnoj prezentaciji starog grada Vranduk.

12 vrijednih zaposlenika

– Meni je dosadilo slušati ljude koji pričaju da se ne može dobiti IPA projekat, pa sam sjeo i napisao ga. Imamo dovoljno potencijala u BiH da radimo takve stvari. Možda nemamo ljudskih resursa dovoljno, ali naša bogata historija, baština, pruža nam potencijal da tražimo skoro beskrajna sredstva Evropske unije, zapravo Evropske komisije za bespovratna ulaganja u naše potencijale da ih razvijamo dalje. Osnovna ideja u vezi sa ovim projektom bila je da poboljšamo prezentaciju tvrđave Vranduk, a to uključuje digitalizaciju. Ovaj projekat se svodi na to da posjetilac ima bolju informaciju. Nema više printanja fotografija, legendi, sad ćemo imati opremu, touch screenove, tablete, kompjutere, kazao je Jašarević.

Adnadin Jašarević, direktor Muzeja grada Zenice / Muhamed Tunović

On je objasnio da će posjetilac tvrđave Vranduk uskoro moći na jedan klik na tablet koji će dobiti da koristi, uz plaćanje ulaznice, da dobije sve osnovne podatke o srednjovjekovnoj Bosni, kako se živjelo, ne samo onaj puki historijat iz udžbenika već i kakva je bila trgovina, šta se jelo, kakvo je bilo naoružanje, koje smo novce koristili.

– Što je najbitnije za ovaj projekat, mi uz njega dobijamo ne samo mnogo u opremi nego i produkciju našeg koncerta srednjovjekovne muzike koji će biti snimljen u studiju i korišten kao podloga za dokumentarne filmove koje ćemo pripremati o srednjovjekovnoj Bosni. Dakle, ne samo o Vranduku. Vranduk je eksponent, branigrad. Vranduk je vrlo značajan za historiju srednjovjekovne Bosne. Nećemo mi to raditi nešto lokalno, nešto što se vidi samo 20 kilometara, koliko je udaljena Zenica od Vranduka. Imaćemo sad i kamere koje će 24 sata prenositi šta se zbiva u tvrđavi, gdje će svako na planeti koristeći internet, izlaskom na web portal moći gledati šta se dešava u tvrđavi Vranduk, rekao je Adnadin Jašarević.

Nosilac projekta je Muzej u Šibeniku, a sve koordinira IPA kancelarija u Hrvatskoj. Na račun Muzeja grada Zenice stiže blizu 90.000 eura i posredno oko 90.000 eura, što će direktno platiti Evropska komisija preko nosioca projekta. Zeničkom muzeju to i odgovara s obzirom na to da imaju samo 12 zaposlenih te neće morati plaćati dodatni angažman ljudi. A u sklopu Muzeja djeluju nova zgrada Muzeja, koja je prva poslijeratna izgrađena zgrada jednog muzeja u BiH, stara zgrada – Sinagoga, tvrđava Vranduk i Bosanska kuća na Vranduku.

– Tih 12 ljudi, računajući i direktora, rade po četiri-pet poslova mimo opisa radnog mjesta i ne postavljaju pitanja. Inače bi ih trebalo raditi najmanje dva puta više, odnosno 24, da bi pokrili te poslove. Imamo nikakve plaće, ali su makar redovne i u biti svjesno prihvatamo obavezu u svrhu očuvanja baštine i njenu promociju. Kad bismo se ponašali kao većina naših kolega u drugim muzejima i tvrdo se držali opisa radnih mjesta u sistematizaciji, ovaj muzej ne bi radio ni sa sedam posto potencijala u odnosu na ono što mi sad radimo, istakao je prvi čovjek zeničkog muzeja.

Unazad 15 godina se rade procesi sanacije, revitalizacije i restauracije. Svake godine Muzej odvaja nešto novca za to u skladu sa prilivom sredstava. Uradili bi, kažu, i puno više, ali puno više novca dolazi iz svijeta nego iz države. Sredstva koja stižu iz BiH su spala danas na osam posto u odnosu na onoliko koliko se izdvajalo 2007. godine.

Izrada rukotvorina na Vranduku

– U takvim okolnostima kad nemate potporu države niti volju države da zaštiti baštinu, koja nema uopće predstavu o identitetu, jer da ima, ulagala bi u očuvanje tog identiteta, države koja se svodi na sebi ja politiku, IMT – ima l’ mene tu, vi ne možete računati da se nešto zaštiti. Ni tvrđava, ni džamija, ni crkva… Osim ako nema entuzijasta koji će tim da se bave uprkos svemu. A to znači da ne možete nigdje zakucati na vrata i tražiti novac za to. Sredstva koja se eventualno odobre su mizerna, žalosna i jadna. Uglavnom se prebacuje menadžmentima muzeja u BiH da se snalaze aplicirajući na međunarodne izvore, da neko drugi čuva naše naslijeđe. Zašto? Zato što se naši političari uglavnom bave vlastitim dobrom, ne shvataju opće dobro građana, zajedničko dobro, da je baština bitna. Njima su jedino bitne vlast i turbo-folk parada, to je njihov identitet. A pošto naš narod glasa za njih, ko sam ja da se suprotstavljam narodu u svrhu dobre stare demokratije. Mi imamo vlast kakvu zaslužujemo, poručio je Adnadin Jašarević, dodavši da izgleda tragikomično da se Holanđani, Švicarci, Nijemci, Francuzi, Nijemci ili Slovaci više brinu za našu baštinu od nas.

Hasan Šehić, muzejski vodič, pojasnio je da što se tiče posjete tvrđavi Vranduk – poprilično su zadovoljni.

– Kako je sam prilaz u Vranduk sa glavnog puta, sa M-17, ograničen, mi smo zadovoljni posjetom. Vranduk je prilično odsječen i trebalo bi riješiti tu signalizaciju i olakšati ljudima dolazak ovdje. Od svakud dolaze ljudi. Ima i domaćih i puno stranaca. Sad je sezona godišnjih odmora i dolazi dijaspora. U proljeće bude najviše učenika iz škola, ekskurzije. Po mom zapažanju, najviše dolazi posjetilaca iz tuzlanskog kraja, a kada su u pitanju stranci, uglavnom su tu ljudi sa prostora bivše Jugoslavije te Italijani i Nijemci.

Emina Selimović je magistrica književnosti koja radi kao turistički vodič u tvrđavi Vranduk. Na pitanje da li je zadovoljna svojim radnim mjestom, odgovorila je da joj je veoma zanimljivo i da nije ni sanjala kada je počela raditi da će joj se ovoliko dopasti posao.

Emina Selimović, turistički vodič u tvrđavi Vranduk

– Sviđa mi se ta stalna komunikacija s ljudima i to što dolaze ljudi iz različitih krajeva svijeta. Pored tog što im nešto kažem, upoznam ih sa svojim krajem i tvrđavom, nešto novo saznam od tih ljudi. Imamo posjetitelje iz naše zemlje, susjednih zemalja, ali i Amerike, Kuvajta… Više dolaze stranci nego naši ljudi ovih dana, kazala je Emina Selimović.

U tvrđavi smo zatekli porodicu Brkić iz Osijeka koja je iskoristila priliku i na putu za Split, gdje namjerava ljetovati, svratila u Vranduk da obiđe tvrđavu i stari grad.

– Ovo što smo vidjeli je impresivno sa okolicom. Interesira nas povijest, pa smo došli da pogledamo. To je ipak značajna povijesna fortifikacija koja je imala svoj značaj u tom stoljeću, odigrala je vjerojatno i određenu ulogu u povijesti. A to je uvijek interesantno pogledati i nešto doznati na licu mjesta. Jedno je gledati iz udžbenika ili knjiga, a drugo biti na licu mjesta gdje su se događale povijesne stvari, rekao je Anton Brkić.

Turistkinja iz Osijeka u posjeti

Njegov sin Hrvoje bio je ranije tu sa svojom djevojkom i svidjelo im se. Zato je odlučio da roditelje dovede, kako kaže, na jedno lijepo mjesto, povijesno vrlo bitno za Bosnu i Hercegovinu, gdje je lijep pogled, lijep položaj. Radi se, veli, o klasičnoj odbrambenoj utvrdi iz tog vremena.

Tvrđava iz 14. stoljeća

Stari grad Vranduk, koji se nalazi 20-ak kilometara od Zenice, banski je i kraljevski grad koji su za više od 600 godina postojanja uspjele zauzeti samo Osmanlije. U zapisima i bilješkama koji su sačuvani opisan je kao kapija Bosne ili najtvrđi njen dio, jer je odolijevao brojnim protivnicima koji su dolazili sa svih strana svijeta. Smješten je na lijevoj strani doline rijeke Bosne i to na dijelu gdje je ona najuža i ima izgled klanca. Radi se o jednom od srednjovjekovnih bosanskih gradova koji je predstavljao područje sa vrlo bogatim političkim, ekonomskim i kulturnim životom.

Pretpostavlja se da je stari grad Vranduk podignut krajem 14. stoljeća na strateški vrlo važnom putu. Od osnivanja do 1463. Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad. Bio je jedini utvrđeni grad u župi Brod, jednoj od sedam župa srednjovjekovne Bosne. Ime Vranduk se prvi put spominje 1410. godine. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Brat kralja Tomaša Radivoj se u dokumentima spominje kao “knez od Vranduka”. Veće trgovačko-obrtničko naselje izvan bedema je nastalo u selu Varošišću, oko 2,5 km udaljenom od utvrđenja u Vranduku. Tu su franjevci utemeljili samostan i sredinom 15. stoljeća sagradili Crkvu sv. Marije.

Vranduk je doživio pun razvoj u 15. stoljeću. U okolici Vranduka se razvio sistem odbrambenih objekata i unutar tih zidina manje naselje “sotto Vranduch”. Kralj Tomaš je Vranduku posvetio posebnu pažnju: ispod grada je podigao Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice, grad je preuredio, a bedeme ojačao.

Osmanlije su u više navrata opsjedale Vranduk. Zauzeli su ga 1463. godine. U svom pohodu na Bosnu 1697. Eugen Savojski je, uočivši težinu osvajanja grada, zaobišao tvrđavu. Početkom 18. stoljeća utemeljena je Vrandučka kapetanija. U 18. i početkom 19. stoljeća grad je služio kao zatvor za političke osuđenike. Austrijske trupe su 1878. zauzele grad i u njemu držale posadu do 1890. godine, kada je napušten.

Stara džamija na Vranduku

Stari grad u Vranduku pripada tipu brdskog utvrđenja. Tvrđava je, i pored kasnijih prepravki, sačuvala izvorne oblike, koji podsjećaju na rana rješenja evropskih utvrđenja. U srednjem vijeku je glavna kula bila viša, a prostor obora podijeljen zidom. Mala kula i istočni zid naknadno su dograđeni u svrhu zaštite ulaza u tvrđavu. U sklopu obora nalazilo se više objekata različite namjene, a pronađeni su i ostaci dizdareve kuće.

Unutar zidova starog grada pronađeni su brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda: posude, nakit, novčići, alatke, mamuze… Svi nalazi su pohranjeni u Muzeju grada Zenice.

Oslobodjenje.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE