Vratio se iz Italije i razvio unosan biznis: Kozarstvo je velika šansa za BiH (FOTO)

Miroslav Klječanin, prije pet godina na planini Očauš kod Teslića, napravio je farmu koza, a da bi se posvetio ovom poslu odlučio je da napusti Italiju gdje je proveo dvije decenije i izgradio karijeru. Kozarstvo smatra jednom od perspektiva Bosne i Hercegovine koja ima nepregledna prostranstva za ovu granu stočarstva.

Klječanin trenutno ima 230 koza i 150 jarića, a očekuje još 160 jarića, pa planira da ostavi oko 100 ženki kako bi pojačao stado i zamijenio starije koze koje ima bilo kakav problem. U njegovoj mljekari za preradu kozjeg mlijeka kapaciteta 3.000 litara dnevno, prerađuje se oko 600 litara dnevno.

Proizvodi četiri vrste sira, “blatničku krišku” po starom receptu sa ovih prostora, polutvrdi sir po talijanskom receptu, te krem sir-namaz i mladi sir. Osim toga, u ovoj mljekari pakuje se i kozji jogur i surutku, dok svježe mlijeko ne plasira na tržište.

Sve proizvode Klječanin uspijeva prodati osim u Tesliću u radnjama u Sarajevu i Banjaluci, a kada ispuni planove o proširenju proizvodnje na 600 grla ideja mu je da proizvode pod firmom “Mons produkt” izvozi na evropsko tržište. Zbog toga je od samog početka obratio pažnju na svaki detalj i u uzgoju koza i preradi mlijeka pa kaže kada bi Bosna i Hercegovina sutra ušla u Evropsku uniju, bez problema bi mogao da nastavi da radi jer ispunjava sve uslove.

Ekipa Anadolu Agency (AA) farmu i mljekaru Miroslava Klječanina posjetila je u najveselije doba, na proljeće, kada je štala puna razigranih jarića. Na ovoj farmi stado alpskih koza se redovno pušta na ispašu, a obzirom da u blizini nema ni kuća ni obradivih površina područje na kojem pasu je gotovo nepregledno što je, prema riječima Miroslava Klječanina, jedan od presudnih faktora za kvalitet mlijeka.

Na ideju za ovaj projekat Klječanin je došao u razgovoru s prijateljem inženjerom poljoprivrede na temu kako spriječiti odlazak stanovništva iz BiH, a prije nego što se upustio u ovaj projekat u Evropskoj uniji obišao je niz farmi kako bi vidio kako oni funkcionišu.

Odlazak na rad u inostranstvo Klječanin ne vidi kao rješenje jer osim što većina zarade odlazi na troškove života u drugim državama, građani BiH uvijek ostaju stranci.

“Vidjeli smo da na Zapadu to funkcioniše. Oni su ovu ideju prihvatili maksimalno, održavaju sela. Ljudi bježe iz gradova na selo, kod nas se bježi sa sela u gradove”, rekao je Klječanin.

Objasnio je da je u BiH apsolutno zapostavljeno kozarstvo, za razliku od Zapada gdje je u posljednjih 20 godina došlo do porasta od 60 odsto u proizvodnji. Naveo je primjere Francuske, Italije, Španije i Grčke gdje se maksimalno koristi kozje mlijeko, zdrava hrana, što kod nas ljudi, kaže, ili neće prihvate ili nisu edukovani.

“Primijetio sam u posljednje vrijeme da se više idu ka zdravoj hrani, organskoj proizvodnji. Brojni su ljudi koji kada se razbole traže rješenje u kozjim proizvodima kao lijeku, to i jeste lijek”, rekao je on.

Na farmi i u mljekari zapošljava šest radnika, čiji broj varira u zavisnsti od mlječnosti koza. Radna snaga je, kaže, često problem, ali nije kada se dobro plate.

“Za ovaj posao treba imati osjećaja, emotivno prići, prihvatiti tu životinju, ići na to da sačuvamo ovaj neki spomenik koji su ostavili naši preci koji su se borili, čistili ove pašnjake. Sva ova zemlja je nekad obrađivana, mi smo to napustili tek tako, preuzeo je korov. Mene je na neki način bilo sramotra kada sam došao ovdje prvi put sa idejom da radim ovaj projekat i onda sam išao sa ciljem da pokušam da uredim da nametnem da se nešto dešava. Ne s ciljem da napravim neki biznis. Uložio sam pozamašna sredstva i ne očekujem da se vrate u dogledno vrijeme. Želim da sačuvam ovaj projekat i proširim, da prenesem na ostale ljude da razvijem nekakav vid koopreacije”, kaže Klječanin.

Naglasio je da je podneblje za kozarstvo nepregledno, a da bi zbog toga ono što je Holandija u svinjogojstvu, BiH trebalo da bude u kozarstvu.

“Postoje podaci da je 1893. godine za vrijeme Austrougarske postojalo milion i 430 hiljada grla, na onako malo stanovništva i sav proizvod se konzumirao na području BiH. Nakon toga, 1939. godine je pao interes na 500.000 grla, a pred sami rat je u BiH bilo oko 10.000 grla. Danas se priča da na prostoru BiH ima oko 70.000 grla”, rekao je on.

Prema njegovim riječima, ohrabruje činjenica da sve više ljudi počinje da se bavi ovom granom stočarstva, a trebalo bi da se svi uključe kako bi postali prepoznatljivi. Kao pozitivan primjer naveo je Privrednu komoru RS, koja mu je nedavno dodjelila nagradu kategoriji uspješnih preduzetnika jer, osim što pružaju podršku, pomažu u udruživanju proizvođača.

“Saradnja je možda najbrži put za uklanjanje problema i prepreka na koje nailazimo”, rekao je Klječanin.

Anadolija