Portal 072info

ZA ČIST ZRAK: Kakva li su jutra tamo negdje, gdje zrak miriše rosom?

312306_383520571746076_2114068935_n

Danas samo malobrojni i privilegovani mogu da uživaju u neprocjenjivoj blagodati čistoga zraka. Naviknuti na smog i zagađenost šetamo i žurimo, sjedimo i stojimo, ne osvrčući se spuštamo glave, ne primjećujući sive oblake iznad i iza nas. Nažalost, prihvatamo i udišemo. Svi. S vremena na vrijeme oglasimo se vičući i vrišteći, ali taj krik ponovo prekriva debeli oblak smoga.

Čudim se onima koji mogu da utiču na smanjenje zagađenosti, da to ne čine iako su i sami izloženi udisanju otrovnih tvari. Zasigurno znam da postoji i način i rješenje ali isto tako znam da nema dovoljno volje i razuma. Kako je divno vidjeti povorke ljudi u našem gradu kako puni entuzijazma dočekuju reprezentaciju naše države. Eto, zbog ovakvog primjera  okupljanja i zajedništva poželim da samo jedan dan u istom toliko broju i sa istom ushićenošću stanemo na ulice našega grada i svi skupa u jednom glasu, gromoglasno povičemo da želimo čist zrak.

Kakva li su jutra tamo negdje, gdje zrak miriše rosom? Kakve li su večeri tamo gdje rijeka donosi svježinu noći? Kako je tužno zamišljati jutra i noći gledajući nebo, kao da gori prekriveno crvenim plamenom iznad našega grada. Zatvaramo prozore zbog čađavog i oporog mirisa koji se širi. Gledamo kroz zatvoren prozor. Gdje su zvijezde nestale?! Zašto se mjesec skrio?! Gdje je taj čisti ozon?! Zar je tako mnogo tražiti jutro u čistom udisaju, gledati zvijezde na čistom nebu, diviti se svjetiljci što nebom hoda?! Kako su skromne želje naše i kako se dozvati gluhi ne mogu. 

Ilma Hanjalić

Podijelite članak