Za radikalizam u BiH kriva i međunarodna zajednica

Bosna i Hercegovina je, prema pisanju pojedinih svjetskih medija poput Der Spiegela, utočište za simpatizere i bivše ratnike “Islamske države Iraka i Levanta” (IDIL). Kritičari ovakvih ocjena, kako strani tako i domaći, navode kako je veliku ulogu u tome što se građani BiH mogu naći u redovima terorističkih skupina, ali i što šire radikalne ideje po zemlji, odigrala međunarodna zajednica. Ona je, naime, od samog Dejtonskog sporazuma naovamo njegovala sistem po kojem su podjele u državi omogućile razvoj svih vrsta radikalizma i nasilnog ekstremizma.

Da li je “Islamska država Iraka i Levanta” našla plodno tlo u BiH teza je s kojom se nedavno u jednom od svojih tekstova bavio njemački list Der Spiegel. Provlačeći tezu kako se u udaljenim selima vijore zastave IDIL-a, te da neometano od vlasti u tim mjestima upražnjavaju vlastite zakone i običaje.

Međutim, kritičari upozoravaju, kako stvari nisu crno – bijele, te da je za mnogo šta u BiH, uključujući i razvoj radikalizama, kriva i međunarodna zajednica koja je stvorila i njegovala sistem podjela. Upravo je podijeljenost države omogućila da se zaustavljaju bitni procesi u BiH, i to na način na koji to najbolje odgovara političkim elitama, bez obzira na cijenu.

Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), smatra da se ništa drugo nije ni moglo očekivati, jer su sva rješenja međunarodnih faktora takva da niko nije zadovoljan.

Poput BiH, mnoge države koje nisu plod unutrašnjeg konsenzusa suočavaju se sa sličnim problemima i površnim rješenjima koja se mogu poboljšati, ako se želi, ocjenjuje Bećirović.

“Ukoliko postoji želja Zapada, odnosno država koje su dovele do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kada su preko noći napraviti reformu oružanih snaga, namjerno nisu htjeli napraviti reformu sigurnosnog sektora, da bi se napravila jedinstvena funkcionalna policija, nego sad imate pored entitetskih, 12 kantonalnih policija, policiju Brčko distrikta i neko kvazi tijelo za koordinaciju policijskih subjekata koje apsolutno nema nikakvu svrhu.

Ukoliko se ne bude radilo na nekom efikasnom policijskom sistemu sasvim sigurno da će od takvog sistema boljeti glava prvenstveno građane BiH, ali i te političke strukture koje nisu htjele da sudjeluju u reformi sistema jer žele da očuvaju političke pozicije i postojeće stanje. Sve je to išlo i uz podršku međunarodnih faktora kojima je važno je u BiH relativni mir, da nema oružanih sukoba i BiH je za njih gotova priča”, komentariše Bećirović.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz navodi kako je legitimiranjem ratnih ciljeva i ideologija još u Dejtonu započelo njegovanje radikalizma.

“Osim vehabijsko – selefijskog pokreta, odnosno pripadnika ili simpatizera IDIL-a, u BiH postoje vrlo radikalne struje koje obnavljaju nacističke ideologije, ili relativiziraju njihovu odgovornost za zločine i koje, naravno, crtaju velike nacionalističke ideje. Takvi pokreti su proizvod ideološke legitimacije u Dejtonskom sporazumu ratno-zločinačkih ideologija, a na drugoj strani samog konstrukta Dejtonskog sporazuma, budući da je on stvorio neefinasne institucije, pa i one koje se bave sigurnošću“, ocjenjuje Kazaz.

Ratna zaostavština i blagonaklonost pojedinih tadašnjih lidera, kriva je dijelom što je radikalizam u formi koja je danas bliska IDIL-u uopšte i dobio svoju priliku da se iskaže u BiH. Sa stranim borcima arapskog porijekla raskrstilo se tek nedavno, nakon što je vlast odlučila da revidira državljanstva i privilegije koje su, tada mahom dobrovoljci iz arapskog svijeta, dobijali bez jasnih kriterija. Iza njih ostale su zatvorene zajednice, ali se u njima ne vijore zastave IDIL-a, kao što to tvrde pojedini mediji, a i policijski nadzor nad ovim prostorima je povećan.

Premda se tvrdi kako BiH negira njihovo postojanje, ministar sigurnosti Dragan Mektić u više navrata otvoreno je govorio s kakvim se problemima BiH susreće.

“To su određene zajednice, na nižem nivou, na kojima ne funkcioniše pravna država, gdje su napravljene te radikalne zajednice koje odbijaju da priznaju ovaj pravni poredak i ovu državu i uvode nekakav sasvim drugi poredak, poštuju neke sasvim druge propise koji važe za njihove sredine”, pojašnjavao je Mektić.

Iz BiH prema različitim izvorima na strani terorističkih organizacija na ratištima u Siriji i Iraku boravi oko 300 bh. državljana. I pored brojnih opstrukcija država je našla načina da se obračuna s onima koji odluče da se vrate s ratišta. Njima slijedi sudski proces i zatvorska kazna. Ono što je još neophodno jeste da se osnaže sigurnosni kapaciteti koji su, kako je potvrdio i ministar Mektić, ograničeni podjelama i nedostatkom koordinacije i ovlaštenja.

Brojni negativni faktori prate ovakva rješenja. Patrice McMahon sa Univerziteta u Nebraski je, iznoseći argumente zbog čega je BiH podložna uticajima, detektirala frustraciju u ljudima zbog korumpiranih političara i etničke manipulacije.

Upravo je na matrici loših životnih prilika i nastala ideologija čiji je cilj fokusirati se na sve osim na životne probleme, ističe Kazaz.

“Ekonomska kriza koja traje u BiH od rata naovamo je jedan od najbitnijih faktora za razvoj radikalnih ideologija. BiH nema kapaciteta za borbu protiv takvih ideologija i vlast koja je ovdje zadnjih 20 godina te ideologije podržava i na njima se razvijaju nacionalistički narativi“, kaže Kazaz.