Zapostavljeni sportisti: Dok treniraju u hladnim dvoranama, političari ih se i ne sjete, osim kad im zatrebaju za fotografiranje

Vrhunski sportisti odavno su prepoznati kao najbolji ambasadori Bosne i Hercegovine. Zbog svojih rezultata svugdje su rado viđeni i cijenjeni osim u vlastitoj domovini, koja se prema njima, u najmanju ruku, ponaša maćehinski. Sva obećanja ostaju samo puste riječi pa, osim plaketa i priznanja, sportisti dobiju samo pohvale i tapšanja po ramenu.  

Prvenstva i medalje 

Zna to i džudista Karlo Šimičić, višestruki prvak države, vlasnik nekoliko medalja s balkanskih prvenstava, te jedan od najboljih na svijetu u svojoj kategoriji, koji je prošle godine pobijedio aktuelnog svjetskog prvaka. 

Njegov trener Zdenko Dominović ogorčen je odnosom kako lokalne tako i viših nivoa vlasti.  

– Za cijeli klub općina nam uplaćuje 42 KM mjesečno, a u klubu imamo pedesetak djece. Pa više vode popiju poslije treninga nego što dobijemo te pomoći. Potrošio sam hiljade svojih maraka, djeci ne naplaćujem članarinu, molim uokolo privatnike kako bismo otišli na takmičenja, odakle se redovno vraćamo s medaljama. Koliko to imamo sportaša za koje možemo reći da su među nekoliko najboljih u svijetu – pita se Dominović.  

Od vlasti, kaže on, nema nikakve koristi.

– Jednom nam je Kantonalno ministarstvo dalo nešto novca, kap u moru potrebnog. Sreća pa imamo jednog lokalnog privatnika, bivšeg džudistu koji zbog ljubavi prema sportu održava ovaj klub u životu – dodaje Dominović.

Novotravnički karatista Munib Dedović, član KK „Mladost“ iz Viteza, osvojio je prošle godine bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu. Jedva je skupio novac da bi otišao na takmičenje, a i sada, uoči Svjetskog prvenstva u Sočiju, finansijska konstrukcija nije zatvorena.  
Neizvjesnost odlaska 

Iako je do sada osvojio više od 100 medalja, svako takmičenje nosi novu borbu hoće li ili ne skupiti novac, žali se Munibov otac Džemal Dedović. 

– Uvijek neizvjesnost do posljednjeg dana. A mi bismo se tada trebali fokusirati na pripreme, rasteretiti psihički. Druge zemlje na takmičenje dođu najmanje sedam dana prije, prilagođavaju se, treniraju. A kod nas se znalo dešavati da djeca iz autobusa idu na tatami, pa s takmičenja nazad u autobus i kući. Mi ni nekoliko dana pred put ne znamo hoćemo li uspjeti skupiti potrebna sredstva – iskreno nam govori Džemal Dedović.

Dodaje kako su mnogi jaki na riječima i javno znaju obećati pomoć. Ali…  
– Od 26 reprezentativaca na posljednjem prvenstvu jedini je moj sin osvojio medalju. Zvali su ga poslije na prijem u Predsjedništvo BiH, dobio je neku jednokratnu pomoć. To ne može biti ni za pet dana goriva za trening – kazao je Dedović.  

Svjestan je svega i sam Munib, pa bez imalo pretjerivanja tvrdi da su rezultati naših sportista puno vredniji nego vršnjaka iz evropskih zemalja, s obzirom na uvjete u kojima treniraju.

– Nije samo problem što tražimo sponzora pred svako takmičenje. Uvjeti u kojima treniramo nisu zadovoljavajući. Dešavalo se čak da treniramo u dvorani na minus 20 stepeni, gdje nam voda koju ponesemo za piti smrzne u flaši za vrijeme treninga – kaže Munib Dedović.  
Za njihove probleme znaju samo treneri, kolege iz kluba, rodbina. Politika i vlasti o tome ne brinu. Njihovo je samo da se fotografiraju kad naši sportisti dođu s medaljama!

Dostavljač pizze s medaljom

Zbog nedostatka novca pred jedno veliko evropsko takmičenje, Šimičić je radio kao dostavljač u lokalnoj piceriji. Trener Dominović je zbog toga bio više nego uzrujan. 

– Trebamo se pripremati za jedno takvo veliko natjecanje, a on radi kao dostavljač pizza. Na kraju sam mu morao dati toliko koliko zaradi dostavljajući pizze da ima vremena za trening, adekvatno se spremi i uzme novu medalju – kaže Dominović.

Odbili druge reprezentacije, žele nastupati za BiH

Upravo zbog nedostatka prave podrške naši sportisti dobivaju pozive da nastupe pod drugom zastavom. Mnogi, u nedostatku izbora, a usprkos patriotizmu, odluče da na kraju prihvate poziv i zaigraju za drugu državu. No, Dedović nije među njima.  
– Za sada mi je najveća želja ostati u BiH i plasirati se na Olimpijske igre i, ako Bog da, osvojiti medalju – kaže on.

I Šimičićev trener Dominović kaže da su nekoliko puta imali poziv da nastupa za reprezentaciju Hrvatske.  
– Mogao je nastupati za Hrvatsku kad je htio, može i dan-danas – kazao je Dominović.

Avaz