Zašto djeca u BiH pretežno idu u privatne vrtiće?

Većina djece u Bosni i Hercegovini danas pohađa privatne predškolske ustanove jer u javnim vrtićima nema dovoljno mjesta. Iako obavljaju istu djelatnost, privatni vrtići u Zenici ne ostvaruju pravo na subvencije, za razliku od javnih ustanova. U nekim gradovima javni vrtići uopće ne postoje, što dodatno otežava položaj roditelja.

VISOKE CIJENA I NEIZVJESNA BUDUĆNOST

• Roditelji u Zenici izdvajaju i više od 300 maraka po djetetu za mjesečni boravak u privatnim predškolskim ustanovama.
• Razlog visokih cijena je taj što privatni vrtići nemaju nikakvu institucionalnu podršku, pa roditelji snose puni trošak boravka.
• Suvlasnik privatne predškolske ustanove u Zenici, Aldin Alić, upozorava da bi cijene uskoro mogle dodatno rasti. On navodi da će najavljena poskupljenja i povećanje minimalne plaće imati lančani efekat na sve troškove poslovanja, što bi moglo dovesti do nezadovoljstva roditelja.
• Vlasnici privatnih vrtića navode da mjesečni troškovi prelaze 20 hiljada maraka, u što ulaze plate zaposlenih, prehrana djece i administrativni izdaci.

ZAŠTO NEMA PODRŠKE?

Grad Zenica trenutno subvencionira isključivo javne predškolske ustanove, dok su privatni vrtići izostavljeni iz sistema podrške, iako obavljaju istu djelatnost. Direktorica jedne privatne predškolske ustanove u Zenici, Delila Ramić, ističe da se svako povećanje troškova i inflacija direktno odražavaju na mjesečnu naknadu.

PRIMJER DOBRE PRAKSE

Za razliku od Zenice, primjer dobre prakse postoji u općini Maglaj, gdje su iz budžeta osigurana sredstva za subvencioniranje privatnih vrtića u iznosu od 30 posto ukupne cijene boravka, bez obzira na materijalni status roditelja. Načelnik Općine Maglaj, Maid Suljaković, navodi da su rezultati vidljivi: broj djece u vrtićima porastao je za oko 25 posto, što je otvorilo potrebu za osnivanjem novih ustanova.

Ključna odgovornost za subvencioniranje ostaje na lokalnim vlastima, iako određeni oblici podrške postoje i na kantonalnom nivou. Bez sistemske podrške institucija, boravak djece u vrtićima mogao bi postati luksuz, a teret predškolskog odgoja ostaje isključivo na roditeljima.