Zašto Dodikova objava izgleda drugačije na engleskom i na srpskom: Ne radi se o lošem prijevodu

Posljednja objava bivšeg predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika izazvala je pažnju ne samo zbog sadržaja, već i zbog toga što se verzije na engleskom i srpskom jeziku značajno razlikuju.

Jasno je da to nije uobičajena razlika u nijansama prevoda, već namjerno oblikovana poruka koja zavisi od ciljne publike.

U engleskoj verziji Dodikova poruka zvuči pomirljivije i usmjerena je ka međunarodnoj zajednici. On naglašava da “nije protiv Dejtona, nego onoga što je Dejton postao”, te da Republika Srpska “neće biti ponižena”.

Dodaje i kako želi raditi na stvaranju države koja može uspjeti na evropskom putu, naglašavajući spremnost da “predloži političkim partnerima povlačenje određenih zakona” kako bi se stabilizirala situacija i stvorila funkcionalna Bosna i Hercegovina “za sve njene ljude”.

Međutim, srpska verzija iste poruke znatno je oštrija i fokusirana na domaću javnost. Umjesto izraza “država koja će uspjeti”, Dodik govori o “političkoj zajednici”, a ključni dio poruke uvodi potpuno nov element: oštru kritiku visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Srpski tekst eksplicitno navodi da bi “u slučaju povlačenja nelegalnih odluka koje je nametnuo nelegalni Šmit” Dodik bio spreman predložiti povlačenje nekih zakona. Time se težište s evropske perspektive prebacuje na sukob s institucijom visokog predstavnika i na retoriku suvereniteta Republike Srpske.

Očigledne su i terminološke razlike. Dok engleski prevod koristi riječi poput “peace and prosperity for all the people of Bosnia and Herzegovina”, srpska verzija govori o “mira i prosperiteta za sve narode”, čime se naglasak pomjera s građanskog na etnički okvir.

Postoji nekoliko razloga zbog čega prijevod nije identičan. Jedan od njih je da Dodik ima dvije ciljne publike.

Engleska verzija je očigledno namijenjena međunarodnoj javnosti, prvenstveno zapadnim diplomatama i institucijama EU, kojima Dodik želi poslati sliku političara spremnog na kompromis i privrženog evropskom putu. Srpska verzija je pisana za domaću javnost u Republici Srpskoj, gdje mu je politički interes da pokaže tvrdi stav prema visokom predstavniku i odbranu entitetskih nadležnosti.

Dodik često koristi različite narative zavisno od auditorija. Na međunarodnoj sceni nastoji umanjiti dojam konfrontacije i predstaviti se kao faktor stabilnosti, dok unutar BiH jača nacionalistički diskurs i insistira na sukobu sa Schmidtom i OHR-om.

Nakon serije kriznih poteza i odluka vlasti RS, engleska verzija može se tumačiti kao pokušaj “umivanja” stava i ublažavanja pritisaka međunarodne zajednice. Srpska verzija, međutim, ima zadatak da spriječi percepciju da Dodik popušta, pa uvodi dodatne uslove i tvrđe formulacije.

U konačnici, iako obje verzije počinju istom rečenicom – da Dodik nije protiv Dejtona nego protiv onoga što je on postao – dalje se razvijaju u dva potpuno različita smjera.

Jedna poruka je umjerena i proevropska, a druga oštra i usmjerena protiv visokog predstavnika. Ta nedosljednost otkriva klasičnu dvostruku i dvoličnu politiku Milorada Dodika: jedno govori strancima, a drugo domaćoj publici.