Zašto hitna pomoć kasni u pojedinim dijelovima BiH: Nedostaje kadrova i opreme

Građanima u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine već decenijama nije dostupna hitna medicinska pomoć u najkraćem vremenu, onako kako bi to trebalo biti, što je uzrok slabe opremljenosti i organizacije ovog stuba medicine. Hitna pomoć u Federaciji BiH je organizovana kao samostalna zdravstvena ustanova ili kao služba pri domovima zdravlja. Ipak, jedino Kanton Sarajevo ima organizovanu samostalnu ustanovu Hitne pomoći koja uspješno funkcioniše već tridesetak godina.

U ostalim dijelovima FBiH domovi zdravlja imaju svoje timove koji pružaju hitnu medicisku pomoć, ali mnogi od njih i dalje nemaju dovoljno educiranog kadra i adekvatnu opremu. To je ključni razlog zašto hitna pomoć ponekad ne stiže na vrijeme u pojedinim mjestima, govore nam iz Udruženja hitnih medicinskih tehničara FBiH.

Nema prostora za greške i kašnjenja

“U svim mjestima gdje služba hitne pomoći nije organizovana u skladu s pravilnikom teško je očekivati da adekvatna hitna medicinska pomoć može biti pružena na mjestu događaja u najkraćem vremenu. Mi na ovaj problem gledamo ustvari kroz problem našeg zanimanja, to jest adekvatne obuke, opremljenosti, uslova rada i statusa koje naše kolege u FBiH imaju ili nemaju. Hitni medicinski tehničar u Evropi i svijetu jedan je od najbitnijih stubova hitne pomoći, tako da nam stanje i situacija u ovoj oblasti dosta govori o stanju na terenu”, kazao nam je Aner Duraković, predsjednik Udruženja hitnih medicinskih tehničara FBiH.

Duraković naglašava kako je stvar vrlo prosta – hitna medicinska pomoć je pacijentu potrebna na mjesta događaja, odmah ili što je prije moguće. Stoga se u ovoj oblasti medicine ne praštaju greške i kašnjenja jer, kako kažu medicinski tehničari, neko drugi može snositi posljedice zbog toga, pa možda čak i umrijeti.

U svijetu hitnih medicinskih tehničara vrijedi pravilo od platinastih deset minuta u okviru zlatnog sata, a koji počinje od trenutka nesreće do bolničkog tretmana pacijenta.

“Pružanje hitne medicinske pomoći na mjestu događaja u posljednjih 30 godina u svijetu je jako napredovalo. Mnogo toga se poboljšalo, oprema se stalno usavršava, rade se brojna istraživanja i prilagođavaju protokoli, a sve s ciljem što boljeg djelovanja”, dodaje Duraković.

U čemu je zapravo problem u našoj zemlji?

Kada medicinski tehničar završi školu u FBiH, mora završiti dodatnu edukaciju da bi na terenu mogao zbrinuti sve vrste bolesti i stanja koristeći najnovije protokole, što se navodi u propisima iz federalnog pravilnika o hitnoj pomoći.

Međutim, pored svog posla hitni medicinski tehničar vozi sanitetsko vozilo, nosi pacijenta i na kraju vozilo čisti i pere. Dakle, vožnja im je dodatni posao, a nekad u toku jednog dana pređu i po 200 kilometara.

Veliki izazov za hitne medicinske tehničare u našoj zemlji jeste mjesto intervencije. U gotovo 70 posto slučajeva oni intervenišu u domaćinstvima, a 30 posto na javnim mjestima. Međutim, prostor na kojem trebaju pružiti pomoć nije uvijek siguran i pristupačan.

Kako pojašnjavaju, nekada do mjesta nesreće moraju pješačiti i kilometar, a pri tom pješačenju kiša i snijeg nisu rijetka pojava. Mjesta nesreće su i gradilišta, kafane, skrovišta, napušteni zapušteni objekti, mala mjesta gdje nema prostora za opremu…

“Većinu medicinskih intervencija provodimo u otežavajućim okolnostima, a očekuje se da budemo efikasni i uspješni. Sami prostori su često neosvijetljeni i zahtijevaju neprirodan položaj tijela. Svjedoci, slučajni prolaznici i porodice su prisutni i često su smetnja u našem radu. Izloženi smo i neprimjerenim komentarima, uvredama, a ponekad i prijetnjama. Pacijenti nerijetko imaju zaraznu bolest za koju saznajemo naknadno iz medicinske dokumentacije”, samo su neki od problema koje navode medicinski tehničari.

Duraković nam pojašnjava da hitni medicinski tehničar na terenu u BiH izvodi brojne postupke koji direktno pomažu spašavanju života, kao i njihove kolege u Evropi i svijetu, ali razlika je u tome što naši zakoni te postupke ne prepoznaju, što medicinske tehničare ograničava u radu.

“Nadamo se da ćemo svojim djelovanjem pokrenuti i aktivnosti koje će inicirati rješavanje ovih problema”, pojašnjava nam Duraković koji zajedno s kolegama iz cijele FBiH namjerava pokrenuti brojne procese kojima žele riješiti status hitne medicinske pomoći i doprinijeti kvalitetnijoj edukaciji i povećanju broja timova na terenu.

Kada je riječ o edukaciji, ona se provodi u edukacionom centru Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo i traje dva mjeseca. Nakon ove edukacije hitni medicinski tehničari spremni su u timu i uz odgovarajuću opremu adekvatno tretirati i zbrinjavati pacijente prema najnovijim evropskim standardima.

Udruženje hitnih medicinskih tehničara FBiH već je pokrenulo i brojne aktivnosti s kolegama iz RS-a i Brčko Distrikta, a kako bi ujednačili postupke i protokole pružanja hitne pomoći na području cijele BiH.

Neopremljene ekipe

Duraković nam nadalje pojašnjava šta se zapravo dešava kada hitna pomoć kasni na terenu u BiH.

“Autoput je prošao kroz mnoga mjesta i gradove u našoj zemlji, pa pored lokalnih puteva koje su dosad pokrivale službe hitne pomoći, ukoliko postoje, sada su dobile obavezu da intervenišu i u slučaju nesreća na autoputu na njihovoj teritoriji. Ukoliko u tom mjestu nemamo spremnu i opremljenu ekipu da izađe na teren, a imamo teško povrijeđenog pacijenta ili više pacijenata, šta možemo očekivati? Ozbiljnijim pristupom, ulaganjem i organizacijom u skladu s propisima i vremenom u kojem živimo, odnosno stvaranjem mreže hitne pomoći imali bismo priliku da pokušamo spasiti što više života. Imamo primjer dobro i kvalitetno organizovane Hitne pomoći u Kantonu Sarajevo koja može biti putokaz u kojem pravcu bi se trebala razvijati služba hitne medicinske pomoći u našoj zemlji”, istakao je Duraković.

Hitni medicinski tehničari na kraju poručuju da od spremnosti hitne pomoći zavise životi pacijenata, odnosno svih građana naše zemlje.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE