Zašto je BiH u vakcinisanju crna rupa: Jesu li krive vječne blokade ili strah poslije respiratora

U svijetu je do danas 205 miliona ljudi vakcinisano protiv koronavirusa. U apsolutnim brojevima prednjači SAD s 61 milionom vakcinisanih, a u onim realnijim parametrima, procentualni prvak je Izrael koji je do sada vakcinisao čak 82,5 posto svojih građana.

Sjajno stoji susjedna Srbija koja je prema podacima stranice ourworldindata.org već vakcinisala 14,5 posto populacije, ili skoro milion građana.

U Srbiju je danas došlo novih 150 hiljada doza, ovaj put proizvođača AstraZenece. Dočekao ih je na aerodromu sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazavši kako je njegova zamlja jedna od rijetkih gdje građani već mogu da biraju vakcine četiri proizvođača: Pfizer, Sputnjik V, Sinopharm i AstraZeneca.

Impesivno je da je u petak Srbija potpisala novi ugovor sa kompanijom Pfizer, tako da će kod naših istočnih susjeda u drugom kvartalu umjesto 500.000 vakcina, stići 1,2 miliona, a u trećem umjesto 400.000 – 1,19 miliona doza. Rekordni dobavljač do sad je bio kineski Sinopharm s milion i po doza.

U isto vrijeme vakcinacija u našoj zemlji odvija se u količinama koje su ispod statističke greške, pomenuta stranica još uvijek nije registrovala tih stotinjak vakcinisanih medicinara u Republici Srpskoj, a Federacija BiH je tek prava mračna rupa na karti Evrope.

I niko nema pravo objašnjenje zašto je to tako, a već smo ušli u treću dekadu februara i probili sve najave federalnih vlasti da će vakcine doći između 18. januara i 10. februara.

Teorija da je vlast pasivna jer se boji bilo kakve nabavke nakon afere “Respiratori” nije uvjerljiva jer nije da imamo samo jednu vlast i jasnu strukturu i hijerarhiju kao npr. u Srbiji. BiH je ima toliko nivoa, vlada i ministara, više nego ijedna druga zemlja, nogo onih koji su imali šansu da se dokažu, pređu s riječi na djela i spase bar neke živote.

Prije će biti da ljudskim životima i ekonomskim padom plaćamo nakaradno uređenje i vječne blokade koje susrećemo na svakom nivou, hronično odsustvo odgovornosti i stava da će nam sve dobro neko drugi učiniti, u slučaju vakcina gospoda Nelson ili Sattler.

Posebno porazno djeluju najave vlasti o novim mjerama, prijetnje zatvaranju i otežavanju i onako teškog poslovanja privrednih subjekata, ali i života građana. Kao da sve nije dio istog problema i kao da ta ista vlast ne bi trebala da “jednim udarcem ubije dvije muhe”.

Nova Vlada Kantona Sarajevo istrčala je na početku svog mandata s najavom da će do proljeća riješiti problem i da će građani biti vraćeni normalnom životom. Malo kasnije su već bila osigurana sredstva za kupovinu određene količine doza, da bi došlo do zaokreta – vakcine postale nedostižne, a najavljuje se bijeg u novi set rigoroznijih mjera. Objašnjenje da je KS premali da sam kupuje vakcine jer su minimalne količine veće od milion demantuju prakse zemalja koje imaju stanovnika kao dva naša kantona ili sam Vučić danas koji dočekuje 150 hiljada doza.

Vlast kao da nije svjesna da je jedino ona odgovorna jer je jedino ona dobila mandat te da samo ona pred građanima treba da polaže račune. Dosad su u ogromnom minusu.