Zašto neki ljudi mrze grljenje i dodire

Naučnici tvrde da je u većini slučajeva problem u odgoju i da nesklonost odraslih ljudi zagrljajima u većini slučajeva potječe iz djetinjstva. Iako naučno objašnjenje nije do kraja precizirano, prema novim istraživanjima nema sumnje u pozitivne emocionalne prednosti zagrljaja.

Profesorica sa Univerziteta Northern Illinois Suzanne Degges White je kazala da sklonost prema fizičkom dodiru najčešće posljedica iskustava koje osoba nosi iz najranijeg djetinjstva.

Istraživanje provedeno 2012. upućuje na to da su osobe koje su odrastale uz roditelje koji su ih grlili i mazili, nastavile s istom praksom te je veća vjerovatnost da su isti obrazac ponašanja primijenile i kod vlastite djece. Rezultati istraživanja ukazuju na to da su “zagrljaji važan dio emocionalnog odgoja djeteta”.

No, Degges White iznosi i kontradiktornu informaciju po kojoj odrastanje bez čestih zagrljaja kod nekih ljudi ima suprotan efekt.

Naučnica je objasnila da nedovoljno grljena djeca u odrasloj dobi često vape za fizičkim kontaktom i ne mogu se pozdraviti s prijateljima bez zagrljaja ili dodira po ruci ili ramenu.

White je istakla da ne treba zanemariti ni kulturološke elemente kada je posrijedi fizički dodir među ljudima. Kao primjer navodi stanovnike Amerike i Velike Britanije koji se, po podacima iz 2010. grle puno rjeđe od stanovnika Francuske ili Puerto Rica.

Degges White kaže kako smatra mudrim izbjegavati grljenje s nepoznatim ljudima te da je svačije pravo imati pod kontrolom ono što mu se događa s tijelom.

Dodaje da se averzija prema grljenju može prevladati, ali da to nije nužno, jer nema ničeg lošeg u izbjegavanju zagrljaja i zbog toga ne treba osjećati pritisak.

Klix.ba