Zašto neki ljudi u BiH uvijek rade nedjeljom i praznicima

Radnici u trgovinama rade šest dana u sedmici, tokom praznika i vikenda, a prijavljeni su na minimalne plate.

Neradne nedjelje i praznici provedeni s djecom i porodicom san je za više od 100.000 radnika u Bosni i Hercegovini koji rade u trgovinama, često na više poslova, od kase do slaganja i skladištenja proizvoda te popisivanja robe i usluživanja mušterija.

Sa šest radnih dana u sedmici te minimalnom platom na koju su prijavljeni, oni gotovo nisu slobodni ni za jedan praznik, koji, umjesto u krugu porodice, provode na svojim radnim mjestima.

Sindikati u Bosni i Hercegovini najavljuju da će ovo pitanje pokrenuti nakon što budu izabrane nove vlasti nakon općih izbora u oktobru, ali stručnjaci su skeptični da će zabrana rada nedjeljom i praznicima biti uvedena kada je u pitanju tržišna ekonomija.

Ipak, to se desilo u susjednoj Hrvatskoj, konkretno u općini Ivankovo, gdje je načelnik ukinuo rad nedjeljom. Međutim, radi se o jedinstvenom slučaju, budući da je Ustavni sud Hrvatske dva puta ukinuo zabranu rada nedjeljom, postupajući po tužbama velikih trgovačkih centara.

‘Jedan Bajram radim, drugi ne’

Incijativa za ovakve zabrane pokrenuta je i u Italiji i Češkoj, dok je Poljska ograničila rad nedjeljom.

“Što se tiče nas, naravno da bi svi radnici voljeli da ne rade nedjeljom, jer mi imamo jedan slobodan dan u sedmici, i to je obično neki radni dan, kao ponedjeljak, utorak… Konkretno, moja djeca su velika, ali meni smeta što radim cijeli vikend, borim se svim silama da ‘dohvatim’ subotu ili nedjelju da budem s mužem. Moje kolegice imaju djecu koja idu u školu, i kada one da budu sa svojom djecom?”, prepričava nam situaciju radnica u prodavnici jednog velikog trgovačkog lanca u Bosni i Hercegovini, koja nas je, kako bi zaštitila svoje radno mjesto, zamolila da ne navodimo njeno ime.

Ističe da se rad vikendom ne plaća dodatno, dok za praznik dobiju malu nadoknadu.

“Praznikom nam možda daju nešto malo na platu. Mi jedino imamo jedan Bajram slobodan, dakle, jedan [Bajram] radim, drugi ne radim. Onda dobijem jedan slobodan dan, koji koristim, a drugo nemam ništa.”

Također, dodaje, promet nedjeljom nije ništa veći nego ostalim danima, budući da je često argument poslodavaca da građani većinu kupovine obavljaju tokom vikenda. Međutim, razgovarajući s građanima, rekli su nam da bi se rado prilagodili novim navikama, iz solidarnosti prema radnicima, ako bi dobili svoju slobodnu nedjelju.

‘Nema političke volje’

“Svaki radnik bi trebao da ima pravo na slobodno vrijeme sa svojim najbližima. Ako bi uveli te zabrane nedjeljom i praznicima, pa kupovala bih subotom sve što mi treba, ili dan prije praznika. Sigurna sam da bismo preživjeli jedan dan bez neke robe ili potrepštine ako shvatimo da je nemamo u kući, našla bi se neka zamjena, posudili bi od komšija ili nešto drugo”, kaže jedna građanka Sarajeva.

Sindikati u oba bh. entiteta najavljuju da će se ovim pitanjem pozabaviti nakon izbora 7. oktobra. Ipak, to su pokušavali i ranije i nikada nisu dobili pozitivan odgovor vlasti.

Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine Bosne i Hercegovine, ističe da su se prije četiri godine obraćali Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sa zahtjevom za slobodne praznike, koji je proslijeđen državnom Ministarstvu civilnih poslova. Odgovor je bio da “nema političke volje za to”, odnosno da još nije donesen zakon o praznicima i neradnim danima na nivou Bosne i Hercegovine, te se zbog toga ta oblast ne može uređivati pojedinačno u određenim djelatnostima.

Nakon toga, dodaje Beširović, poslali su dopise svim političkim partijama, tražeći njihov stav o zabrani rada nedjeljom i praznicima, ali odgovor su dobili samo od jedne stranke.

“Činjenica je da radnici koji rade u onim firmama gdje se poštuje zakon imaju jedan dan slobodan tokom sedmice, međutim, oni nemaju slobodan dan kada su njihova djeca i supružnici slobodni. Mi ćemo nakon izbora ponoviti naše zahtjeve – pravo na organiziranje koje se masovno krši u ovom sektoru i slobodni dani tokom praznika te slobodna nedjelja.”

‘Potrošački odušak sreće’

Međutim, kaže Beširović, svaki razgovor s poslodavcima na tu temu završi se na tome da će biti otpuštanja radnika, odnosno da će to utjecati na smanjenje plata. Stoga glavnu ulogu imaju vlasti, koje moraju propisati pravila i sankcije ako se ona prekrše.

“Problem je što vlasti ove zemlje, koje bi trebale brinuti o radnicima, rade uvijek u korist poslodavaca”, zaključuje predsjednica Sindikata trgovine Bosne i Hercegovine.

Ipak, Kadrija Hodžić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, smatra da je nemoguće provesti zabranu rada nedjeljom i praznicima u trgovinama, jer je elementarno pravilo tržišne ekonomije da dokle god postoji i razvija se tražnja ponuda automatski odgovara. Bez uvažavanja ove zakonitosti ugrožene su ekonomske slobode.

“Šoping se najčešće obavlja upravo vikendom, a vikendi i praznici su dani kada pojedinci i čitave porodice komzumiraju svoj ‘potrošački odušak sreće’ nakon naporne radne sedmice. Pod pretpostavkom da radnici izraze lični izbor da ne rade vikendom, poslodavcima bi bilo uskraćeno pravo na dobit, a radnicima koji se opredijele za prekovremeni rad pravo na ličnu zaradu”, objašnjava Hodžić.

Umjesto toga, dodaje, uz poštovanje zaposlenika, prirodno je da se u kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovorom o radu ostavlja mogućnost da se zaposlenik po svom ličnom izboru opredijeli na dodatni rad.

“Uostalom, to predviđa i Opći kolektivni ugovor za teritoriju [entiteta] Federacije Bosne i Hercegovine, u kojem jasno piše da ‘zaposlenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad najmanje 30 posto od bruto satnice’. Starije generacije se sjećaju da je jugoslovenski socijalizam, kome se ne može nijekati da je bio u službi radnika, predviđao ‘crvene nadnice’ za dodatni rad”, kaže Hodžić.

Administracija nema problema s vikendima

Radnica iz trgovine s kojom smo razgovarali ima još nekoliko godina do penzije i sjeća se, kaže, socijalizma.

“Tada sam imala vikend, godišnje odmore, a sada se to svelo na to ‘natovari’ radnika da radi. Maskimalno te koriste za neku platu koja je minimalac i onda ti tako uzme i te dane za porodicu. Neki dan sam radila drugu smjenu do deset navečer i onda se trebalo nešto mijenjati u prodavnici, i to se, naravno, radi nakon radnog vremena, pa sam morala još ostati.”

Taj prekovremeni rad, ističe, također joj nije bio plaćen.

Ipak, u slučaju javne i državne službe ovakve stvari se poštuju. Političari na svim nivoima u Bosni i Hercegovini te zaposleni u administraciji ne rade tokom praznika, bez obzira što ne postoji jedinstven zakon, a vikende, za razliku od trgovaca, provode sa svojim porodicama.

Al Jazeera | Vedrana Maglajlija