Zašto ni nakon 25 godina KM nema nijedne žene na novčanicama?​

Kad je 21.1. 1998. Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o uvođenju nacionalne, bosansko-hercegovačke valute, pod imenom konvertibilna marka, niko nije ni razmišljao o likovima koji će se nalaziti na apoenima te nove valute na svjetskom financijskom tržištu, niti da će likovi na novoj valuti biti isključivo rezervirani za muškarce, piše womeninadria.ba.

Centralna banka BiH je drugog dana ljeta prije ravno 25 godina, 22.6.1998., u opticaj pustila prve novčanice konvertibilne marke u apoenima 50 feninga, 1 KM, 5 KM i 10 KM, a potom su im se 27. jula iste godine pridružile i novčanice u većim aponima od 20, 50, 100 KM.

One u apoenima od 200 KM stigle su u maju 2002., a 9.12.1998. uvedene su i kovanice. Kako ponosno tvrde domaći financijaši na stranici Centralne banke BiH “puštanjem u opticaj prvih novčanica, počela je historija domaće valute, konvertibilne marke, kao zakonskog sredstva plaćanja u Bosni i Hercegovini“. Istina je, to je bio historijski dan. Ali, kao i uvijek u zemljama na brdovitom Balkanu, historijski događaji, naročito oni vezani za državotvorne poslove, ali bome i one financijske, bivaju isključivo vezani za muškarce. Tako se i u ovom slučaju desilo da se, evo i nakon 25 godina od uvođenja nacionalne valute, niti na jednoj od novčanica konvertibilne marke ne nalazi lik žene. Šta mislite zašto?

Kako izgledaju novčanice konvertibilne marke?

Nakon što su Daytonskim ugovorom okončani ratni sukobi u BiH i uspostavljen temelj za gradnju mira u BiH trebalo je urediti neke osnovne infrastrukturne i logističke regulative koje su bile nužne za normalan život i komunikaciju unutar entitetski podijeljene zemlje. Najprije su nastale registarske oznake, na kojima se ni po čemu nije moglo otkriti iz kojeg eniteta niti grada dolazi auto s određenim registarskim tablicama, a onda je trebalo omogućiti i nesmetano kretanje robe i usluga uvođenjem nacionalne valute kojom se moglo plaćati na teritoriju cijele zemlje.

Novčanice konvertibilne marke koje su tada uvedene su štampane u Francuskoj, u jednoj od najstarijih štampariji novčanica, tamo gdje se printaju i euri, Francois Charles Oberthur u Rennesu. Zanimljivo je da donacijom pristiglom od francuska vlade financirana ta prva tranša novčanica konvertibilne marke, a kovanice su se proizvodile u kovačnici Royal Mint u Laintrisantu, južnom Wellsu, u Velikoj Britaniji.

Obzirom da je država BiH u Daytonu podijeljena na dva entiteta, FBiH i RS, plus Distrikt Brčko, novčanice KM su štampane u dvije verzije, jedan dizajn novčanica bio je namijenjen za Federaciju BiH, a drugi za Republiku Srpsku.

Kako je istaknuli čelnici iz Centralne banke BiH: “Prema Članu 42. Zakona o Centralnoj banci BiH dizajn bilo koje novčanice ili kovanice treba da odobri Predsjedništvo BiH. Dizajn novčanica konvertibilne marke, izuzev apoena od 200 KM, utvrđen je nakon velikih napora uloženih u usaglašavanje i utvrđivanje izgleda novčanice konvertibilne marke u periodu 1997/1998. Naime, o dizajnu prvog kompleta novčanica pregovori su trajali više mjeseci prije nego što je odluka donesena. Dizajn je predstavljen 21. januara 1998. Iako je Predsjedništvo BiH u to vrijeme bilo blizu postizanja sporazuma, ipak ga nisu bili u mogućnosti postići tako da je dizajn nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH Karlos Vestendorp. Na novčanicama KM su bh. književnici sve tri nacionalnosti i motivi karakteristični za prostor BiH. Od tada do danas, osnovni dizajn novčanica je ostao isti, ali je CBBiH radila na unapređenju zaštitnih obilježja, kako bi povećala nivo zaštite od krivotvorenja“.

A na tom dizajnu koji nam je nametnuo Španjolac, nakon što se naši političari po pravilu nisu bili kadri usaglasiti niti oko likova koji treba da stoje na prvim novčanicama, na apoenima novčanica konvertibilne marke ukazali su se te ’98. neki od naših najboljih i najznačajnijih književnika, naravno sve po nacionalnom principu, red bošnjačkih, red srpskih, red hrvatskih: Skender Kulenović, Branko Ćopić, Fra Ivan Jukić, Meša Selimović, Mak Dizdar, Aleksa Šantić, Antun Branko Šimić, Filip Višnjić, Musa Ćazim Ćatić i Jovan Dučić. A kako su se trvenja oko nacionalne pripadnosti našeg jedinog književnika Nobelovca Ive Andrića oduvijek vodila do iznemoglosti, njegov se lik na novčanici od 200 KM, s poleđinom na kojoj se nalazio čuveni višegradski most na rijeci Drini, ukazao tek 2002. godine.

Tada je CB BiH izdala svijetlo plavi apoen novčanice od 200 KM, koja je, gle čuda, bila jedinstvenog dizajna za cijelu zemlju. Na svim ovim apoenima novčanica na poleđinama se nalaze razni predmeti i spomenici koji pripadaju narodima iz cijele zemlje, od kuće, knjige, olovke, drveća, vekne hljeba, gusli, kamenog reljefa, stećaka iz Radimlje kod Stoca, no niti na licu ni na naličju niti jednog apoena novčanice konvertibilne marke nema lika NIJEDNE žene. Nijedne Bosanke ni Hercegovke po rođenju. Nijedne nacionalno opredijeljene Srpkinje, Bošnjakinje ni Hrvatice.

Ženama u ovoj zemlji nije mjesto na novčanicama ili…?

Zašto ni na jednom apoeenu novčanice naše nacionalne valute nema niti jedne žene? Nijedne pjesnikinje, književnice, naučnice, doktorice, inžinjerke, sportistkinje, revolucionarke, partizanke, antifašistkinje…? Je li to, kao i naprosto sva pitanja u ovoj zemlji, nacionalno i politički obojeni problem? Pitanje je to koje su prvi postavili aktivisti iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC) još davne 2018. kada su uputili dopis Centralnoj banci BiH u kojem su predložili svoju inicijativu da se likovi pet žena iz BiH nađu na novčanicama nacionalne valute. SOC je tada predlagao da umjetnice Adela Ber Vukić i Mica Todorović, antifašistkinja i narodna heroina iz NOB-a Vahida Magajlić, naučnica i matematičarka Vera Šnajder, te feministkinja i književnica Laura Papo Boherta budu prvi ženski likovi koji će krasiti novčanice nacionalne valute.

Nacionalna pripadnost predloženih žena vezana za ovaj prijedlog iz SOC-a ne bi trebala biti problem, jer je poštovana nacionalna pripadnost žena koje su predložene da krase novčanice KM, pa bi, sukladno praksi iz CB BiH, imali dva “ženska” izdanja, jedno koje je namijenjeno RS-u, a drugo FBIH. Sve bi nalikovalo na već viđenu praksu kad su se već prve godine upotrebe novčanice oba dizajna trajno pomiješale i tako “nacionalno” pomiješane i danas se jednako koriste na cijeloj teritoriji BiH. No, avaj, ne bi tako.

Pa, u čemu je onda problem pa nikome iz Predsjedništva BiH i CBBiH za ovh 25 godina nije palo na um da bar predlože jednu genijalnu Bosanku ili Hercegovku, Srpkinju, Hrvaticu ili Bošnjakinju da ukrasi neku od novčanica KM? Zar Laura Papo Bohoreta, sjajna književnica, najstarija od čuvenih sestara Papo iz Sarajeva, pjesnikinja Nasiha Kapidžić Hadžić, naša briljantna naučnica Vera Šnajder, učiteljica Staka Skenderova ili recimo genijalna košarkašica Raza Mujanović ničim nisu zavrijedile niti su zaslužile da budu ženska lica koja nam se smiješe s novčanica konvertibilne marke? Je li to poruka naših “mudrih” muških političkih glava da, kako se ono već tradiconalno voli na Balkanu reći, ženama nije mjesto na novčanicama? Nije red da se zaprljaju u svakodnevnom korištenju ta predivna ženska lica?

Ili je možda istina u tome da patrijarhalno društvo u kojem živimo nije još uvijek evoluiralo u mjeri u kojoj je sasvim uobičajeno i poželjno prihvatiti činjenicu da su i uspješne žene u BiH izgradile ovu zemlju i da su zaslužne za njenu prošlost? Ne vladaju svijetom ni nauke, ni biznisa, ni sporta, ni umjetnosti isključivo muškarci. Ni u jednoj zemlji na ovom dunjaluku, pa ni u našoj. Pa, zašto su onda žene preskočene u tako važnoj državotvornoj odluci? Jer nisu dovoljno dobre? Nisu dovoljno pametne? Zar nema dovoljno bankarica, doktorica, umjetnica, naučnica, sportistkinja kojima bi gospoda iz CBBiH ukazala čast da krase neku od novčanica nacionalne valute?

Dežurni minderski “braniči tradicionalnog duha naše troglave otadžbine” će na sve ove upite odmah ispucati ubojiti protuodgovor u vidu konstatacije “da se ni u Americi nijedna Amerikanka nikada nije pojavila na bilo kojoj novčanici US dolara”. Pa, ko vele ovi iz CK BiH i razni muški državotvorci iz dosadašnjih sastava Predsjedništava BiH, nije onda ni ženama iz BiH mjesto na našim novčanicama.

Rijetke su novčanice u svijetu sa likom žena

Istina je da su zaista vrlo rijetke novčanice u svijetu sa kojih nam se smiješe ženski likovi. Samo je 39% svjetskih moneta na čijim se apoenima nalaze ženski likovi. Valjda je nekako normalno i diljem ove tradicionalno i patrijarhalno nastrojene Planete uobičajeno misliti da ženama nije mjesto na novčanicama. Jer, zaboga, kad pokojna kraljica Elizabeta II krasi čak 14 različitih novčanica ili kovanica u zemljama Commonwelta, onda je to normalno za očekivati. Podrazumijeva se, jer žena je kraljica. Bila.

Istina, ukazali su vlastodršci u Domu lordova Ujedinjenog kraljevstva čast još jednoj poznatoj Britanki da ukrasi novčanicu od 10 funti. Književnici Jane Austen koja je tako, na 200 godišnjicu svog rođenja, 2019. postala druga žena čiji se lik nalazi na britanskim novčanicama.

Treba reći da je Australija jedina zemlja na svijetu kojoj mi žene možemo odati puno priznanje i zahvaliti im jer je to zemlja sa najvećim brojem novčanica s likom žena. Njihova australska moneta tako je dizajnirana da na svakoj novčanici s jedne strane imaju ženu, a s druge muškarca, osim na novčanici od pet australskih dolara, koju krasi isključivo kraljica Elizabeta II, kao suveren Commonweltha. Ne treba čuditi podatak da je Švedska jedna od rijetkih zemalja koja na novčanicama švedskih kruna ima nekoliko žena, od poznate književnice, Astrid Lindgren, autorice čudesnih priča o Pipi Dugoj Čarapi, lika Grete Garbo, poznate glumice i dobitnice Oscara do Birgit Nilsson, slavne operne pjevačice. I Meksiko se sasvim sigurno ubraja među vrlo tradicionalna, patrijarhalna društva, no ipak su ukazali čast svojoj umjetnici Fridi Kahlo, čiji se lik nalazi na novčanicama od 500 pesosa. Dominikanska republika također na novčanicama od 200 pesosa ima političke aktivistice sestre Mirabal, a poznata politička aktivistica, prva predsjednica Filipina, Corazon Aquino, također se nalazi na filipinskoj moneti.

Ne treba zaboraviti da je bivša Jugoslavija, ta mrska komunistička tvorevina kako joj mnogi današnji balkanski vlastodršci tepaju, prednjačila u odnosu na ove današnje balkanske državice i na svojoj je nacionalnoj valuti, dinaru, imala nekoliko ženskih likova, bezimenih likova žena iz naroda. Na današnjim novčanicama valuta na ex jugoslovenskom prostoru, od BiH do Makedonije (ne uključujući euro koji je službeno u upotrebi u Sloveniji i Hrvatskoj) nijedna žena ne krasi niti jednu novčanicu nacionalne valute. Aferim, majstori!

Nedavno čuh jednu vrlo malicioznu opasku na moju konstataciju da je krajnje degutantno što na Balkanu nema nijedne žene na novčanicama, “da nas žena nema ni na novčanicama eura, pa šta se onda bunimo“. Istina. No, na novčanicama eura nema ni likova muškaraca, jer su vrlo generičkog dizajna, posvećene simbolima i spomenicima. Vrlo razumna, krajnje dostojanstvena i na koncu rodno osviještena poruka.

No, na kraju balade, nije li zaista vrijeme da se ovi naši vlastodršci pozabave i rodnom ravnopravnošću kad je nacionalna moneta u pitanju, pa se sjete da su i žene itekako važne u razvoju ove zemlje bile, jesu i biće. I da je krajnji vakat da se, pa makar i simbolično, ukaže poštovanje i čast nekoj od istaknutih Bosanki ili Hercegovki, Srpkinji, Hrvatici ili Bošnjakinji, da krasi, bar onu najmanje vrijednu, papirnu novčanicu od 10 KM.

Ili da se svi složimo da je vrijeme da i mi poštujemo logiku svjetskih kraljevskih familija, pa ukažemo čast posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini Kotromanić da postane prva žena ne samo u BiH, nego na Balkanu, na nekoj od novčanica naše nacionalne valute.