Zašto se neki ljudi odluče na “životni obračun” i kako možemo pomoći u borbi protiv depresije

Proteklih dana, nekoliko mladih ljudi u BiH odlučilo je okončati svoj život. Šta su razlozi za takvo nešto i šta svako od nas može uraditi da pomogne sebi ili osobama do kojih nam je stalo, pitali smo dr. Mevludina Hasanovića.

Sa dr. Hasanovićem koji je specijalista neuropsihijatar, subspecijalista socijalni psihijatar i grupni analitičar, razgovarali smo o potrebama čovjeka kao i o tome šta se događa kada percipirane potrebe ličnosti nisu na neki način zadovoljene.

“S obzirom na to da je čovjek koncipiran kao biće koje na ovom svijetu živi sa mogućnošću da u ovom životu završi svoje neke potrebe, za koje su mu potrebni ideje, motivacija i sposobnost, kao i prilike koje mu se pružaju ili ne pružaju da odradi to što u svom svijetu želi, kako bi sam sebe realizirao, bilo bi dobro da to što realizira bude s uspjehom. Onoga časa kada se u čovjeku stvore negativne pretpostavke, u smislu da mu pada motivacija, da nema inicijativa, da nema podrške svojih perspektivnih ideala, onda ti ljudi zapadaju u stanje apatije koja se polako pretvara u depresiju. Depresija je praktično negacija života, i sama ta riječ znači da je čovjek ispod linije života koja je očekivana u smislu životnog elana i pretpostavki da se lijepo i adekvatno živi u svom biću, onda u svojoj okolini, porodici, komšiluku i tako dalje”, kazao je dr. Hasanović.

Smatra da depresija trenutno vlada svijetom što ponajviše izazivaju promjene koje su posljedica agresije na Ukrajinu.

“To je na ekonomskom planu mnogo ljudi ugrozilo. Jednostavno nemaju izvora za život i ne mogu realizirati svoje planove. Oni nemaju drugoga načina nego da reaguju depresijom, povlačenjem. Oni koji naprave svoj takozvani ‘životni obračun’, ne vide smisla živjeti. Drugo je pitanje koliko će ovo trajati? Kada čovjek uđe u neku krizu, a ne vidi joj kraj, to bude isto razlog. Mi smo imali rat u BiH koji je iscrpio mnoge ljude. Mnogo je ljudi poginulo, ranjeno, a nisu dobili kompenzacije za svoje psihičke traume koje se prenose transgeneracijski. Sada imamo treću generaciju. To su mladi ljudi od 15, 16 godina koje su rodili oni koji su bili djeca u ratu koji imaju problem da se snađu u ovome društvu koje je neperspektivno. Jedni odlaze, drugi nemaju posla, a treći žive u veoma teškim uslovima”, kazao je Hasanović.

Istakao je da sve to dovodi do pada kvaliteta života i mogućnosti da se u perspektivi vidi ostvarenje života, zbog čega dolazi do pomicanja ‘prema dolje’, negativnom kontekstu življenja u kojem ljudi ‘dižu ruku na sebe’.

“Imate situaciju koja podrazumijeva interakciju sa onima u svojoj kući. Svađe, neslaganja, ljudi se među sobom obračunavaju tučom, umjesto da daju jedni drugima podršku. I na tom planu imamo činjenicu da ljudi, umjesto da se raduju, da žive u ljubavi i ljepoti, se vraćaju kući gdje ih čeka nova svađa, nova bitka. Ljudi ne žele da žive takav život”, objašnjava.

U bh. kontekstu, dr. Hasanović ističe da u smislu aktuelne političke situacije građani žive u nestabilnosti koja utječe na ljude koji se ne vide u ovakvom ambijentu i perspektivi.

“Ko su ljudi koji čine samoubistvo? Morali bi znati njihovu ličnu historjiu da bismo mogli govoriti o njima. Gethe je napisao knjigu ‘Jadi mladog Vertera’. Tada je to u Evropi bio pokret, kada su ljudi čitajući tu knjigu, masovno činili samoubistva. Medijske kuće bi morale povesti računa kako će izvještavati. Ako se u medijima na određen način kaže kako nema izlaza, perspektive u ovoj državi, onda će mnogi ljudi početi razmišljati da sebi nešto urade. Zato je vrlo važno da se izvještava na adekvatan način, ne senzacionalistički”, kazao je dr. Hasanović.

Građani bi trebali doživjeti emocionalnu relaksaciju ukoliko se oko njih ne nastavi stvarati ambijent iz kojega se ne vidi izlaz.

“Neophodno je druženje i razgovori. To je bilo veoma teško uraditi zbog pandemije, gdje smo imali gubitak socijalizacije, pa gubitak poslova, život u teškim uslovima. Imamo i elektronske uređaje ljudima omogućuju virtualne prijatelje, ali nema ostvarenih relacija, a u takvim okolnostima nam djeca rastu, i škola se tako završavala. U tom dijelu se stvorila jedna apatija, imamo lošiji kvalitet i njihovih akademskih sposobnosti. Možemo sve to uzeti u obzir”, naglasio je.

Istakao je kako smo pored svega navedenog, došli u situaciju u kojoj se prijeti nuklearnim ratom.

“To govori da niko od nas nije siguran na ovom svijetu. Umjesto da gradimo civilizaciju empatijsku, da jedni drugima dajemo podršku, praštamo mi imamo situaciju da ogromne vojne sile rasturaju ambijent uz prijetnju da će to se proširiti”, mišljenja je.

Životni ambijent, umjesto tenzija, trebao bi omogućiti lakoću i ljepotu življenja.

“Što se tiče psihičkih problema koje ljudi imaju i koji ih na neki način opominju da im nije dobro i gdje vide da se njihov život, kvalitetno i kvantitativno mijenja, da nemaju sposobnosti da rade stvari onoliko koliko su radili, u intenzitetu u kojem su uspijevali, ti ljudi imaju problem. Problemi sa nesanicom, apatijom, depresivnošću, brigama i nizom drugih simptoma koje drugi mogu da vide, ali pacijent nužno ne zna da iskaže jer je već u nekoj vrsti dubioze, moramo da znamo da postoje institucije u kojima se nalaze ljudi koji znaju raditi taj posao. A to su u ovom trenutku psihijatri, centri za mentalno zdravlje i svi oni koji su na bilo koji način naučili psihoterapiju jer ona nije ograničena samo na psihijatriju, ko god je kompetentan, to mogu biti vjerske zajednice gdje se ljudi okupljaju gdje postoje dobri predstavnici koji vode te zajednice koji su obučeni da saslušaju i da upute ljude. I članovi porodice vrlo su odgovorni da ukažu tim osobama da se s njima nešto dešava i da ne izbjegavamo susret sa stručnjacima”, poručio je Hasanović.

Krajem ovoga mjeseca u BiH je zabilježeno nekoliko samoubistava, a većinom je riječ o osobama koje su mlađe ili srednje životne dobi.

Ukoliko je Vama ili nekome koga znate potrebna pomoć, ovdje možete pronaći najbliži centar za mentalno zdravlje.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE