Zašto svako ubijeno dijete tokom opsade Sarajeva nema ime i prezime?

Broj ubijene djece tokom opsade Sarajeva se ponekad dovede u pitanje, a posljednji je to uradio Srđan Puhalo, socijalni psiholog iz Banjaluke.

On je objavio tekst u kojem je naveo da se “stalno potencira jedna činjenica koja, jednostavno, nije dokazana, a to je da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete”.

“Ja ne znam jesu li brojevi preuveličani ili nisu. Ja to nigdje nisam ni tvrdio, ja sam samo tražio da se taj broj od 1.601 ubijenog djeteta potkrijepi činjenicama”, kaže Puhalo za Radio Slobodna Evropa (RSE).

On podsjeća da je isključivo navodio podatke koji dolaze iz Federacije BiH, te da se ti podaci “drastično razlikuju od broja koji se najčešće pojavljuje u javnosti”.

Copy

Puhalo: Ta brojka nije dokazana

Broj od 1.601 ubijenog djeteta u Sarajevu je iz 1996. godine. Baziran je na izvještaju Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine (BiH).

Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH više ne postoji.

Sumnja u tačnost podataka o broju ubijene djece u Sarajevu

U Bosni i Hercegovini je tokom rata od 1992. do 1995. godine ubijeno 3.372 djeteta. Ovo su podaci Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, objavljeni prije deset godina. Svako dijete ima ime i prezime u ovom dokumentu.

Od tog broja, 711 je smrtno stradalo tokom ratne opsade Sarajeva, kaže Mirsad Tokača, direktor ovog centra.

“Svaka vrsta rasprave koju ne prati odgovarajuća dokumentaciona osnova, odgovarajući dokazi, popisi žrtava je manjkava, nije dobra, i proizvodi štetu prije svega porodicama”, upozorava Tokača.

Tokača: O svakom slučaju trebalo bi predstaviti dokumentaciju

Mirsad Tokača pojašnjava da je Zavod tokom rata objavljivao biltene u kojima je navodio brojke stradalih. Nakon završetka rata, dodaje, objavljena je tabela u kojoj se navodi da je smrtno stradalo 1.601 dijete, dok je 14.946 ranjenih.

Prema njegovim riječima, ukoliko postoji dokumentacija o svqakom slučaju, onda bi trebalo da bude prezentovana.

“Ako Zavod radi nešto, onda vjerovatno dobija dokumentaciju iz domova zdravlja, bolnica, policije itd. Sva smrtno stradala djeca su odvezena u zdravstvenu ustanovu, pokopno društvo, gdje je utvrđen identitet žrtve, i moglo se utvrditi da li je smrt nasilna, od čega je, da li je ubijen granatom, metkom, snajperom, ili je dijete umrlo prirodnom smrću”, pojašnjava Tokača.

Podaci o 524 ubijena djeteta u Sarajevu

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu objavio je 2010. godine naučnu studiju pod nazivom “Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi”. U studiji su izneseni podaci o 524 ubijena djeteta.

Tada je rečeno da su to imena za koja je prikupljena “relevantna dokumentacija”, te da će uslijediti i drugo izdanje ove knjige. Do toga još nije došlo.

Direktor Instituta Rasim Muratović kazao je za RSE kako o ovoj temi ne želi trenutno govoriti, te da će svoj stav iznijeti u narednim danima saopštenjem.

Istovremeno, Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine utvrdila 5. maj kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva. U toj instituciji za RSE su rekli kako se “nikada nisu bavili utvrđivanjem broja stradalih civila u Sarajevu tokom opsade, pa ni brojem ubijene djece”.

Jasminko Halilović, osnivač Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajevu za RSE je kazao kako nije istoričar, te da ne može govoriti o temi broja ubijene djece u opkoljenom Sarajevu.

On je podsjetio na objavu na Fejsbuku u kojoj je istakao kako je u tekstu prije 10 godina naveo da je tokom istraživanja za knjigu “Djetinjstvo u ratu” shvatio da za broj 1.601 “nema apsolutno nikakve potvrde”.

“Postoje poginuli iza kojih nije ostao niko, čiju smrt gotovo niko da nije zabilježio. Ali to ne znači da taj broj može odstupati stotinama. Treba imati broj ‘do sad precizno utvrđenih žrtava’, za koji se podrazumijeva da može biti veći, ali nikako ne može biti manji”, naveo je Halilović na Fejsbuku.

Na spomeniku u Sarajevu imena 521 djeteta

U Sarajevu je 2010. godine u centru grada postavljeno spomen-obilježje posvećeno djeci ubijenoj tokom opsade Sarajeva. Na njemu se nalazi 521 ime i prezime.

Mirsad Tokača ističe da se radi o osjetljivoj i bolnoj temi za roditelje koji su izgubili svoje najmilije, ali da se brojem žrtava na Balkanu manipuliše još od Drugog svjetskog rata.

“Nažalost, broj od 1.601 nikada nije bio propraćen adekvatnom argumentacijom. Ja neću da kažem da je on netačan ili tačan. Nakon istraživanja koje sam ja radio, ja sam vidio da taj broj teško može biti odbranjiv, da on nema uporišta”, procjenjuje Tokača.

Naglašava da je loše stvaranje “histerične atmosfere, u kojoj se igra sa brojevima”.

Iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, kažu da su pokušaji revizije brojki degutantni, te da duboko vrijeđaju roditelje koji i dalje nose tu bol.

“Time se bave osobe koje nisu relevantne, ne znam iz kojeg razloga. Zapravo, te osobe koje se pojavljuju sa tim komentarima, još nikada nisam čuo od njih tu empatiju prema zločinima nad djecom, niti su došli bilo kada na spomen obilježje toj ubijenoj djeci “, kaže za RSE Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja.

On podsjeća da za zločine nad djecom još nije podignuta nijedna optužnica, a da su podaci o 1.601 žrtvi podaci prikupljeni u ratu, na terenu.

“To je podatak koji je iznio Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH 1996. godine. Oni su u toku opsade grada prikupljali, dobijali iz zdravstvenih ustanova podatke, oni su vodili tu evidenciju. Međutim, nisu najvjerovatnije vodili imena,”, rekao je Grabovica.

Fikret Grabovica kaže da je mnogo roditelja ubijene djece napustilo Sarajevo i BiH, da se ne znaju srodnici ubijene djece, te da su to, između ostalog, razlozi zašto se u kasnijim istraživanjima nije moglo doći do imena i prezimena žrtava.

Zbog čega dolazi do manipulacije brojkama?

Istoričar Husnija Kamberović, profesor na Univerzitetu u Sarajevu, u razgovoru za RSE ističe da postoji pojam koji se u literaturi naziva “pogibeljomanija”. Nastaje kada male nacije žele da predstave što veći broj vlastitih žrtava u ratu.

“Imamo i te kako puno manipulisanja, i građenja vlastite žrtve, pri čemu se uzdizanje, ili to preuveličavanje vlastite žrtve radi isključivo, ja mislim, iz tih političkih razloga, što naravno ne znači da te žrtve nisu bile velike”, poručuje Kamberović.

On ocjenjuje da je Puhalovo pitanje možda “nezgodno izgovoreno”, ali je u potpunosti legitimno.

“Stradanja u ratu se ne mogu svesti samo na broj, bez obzira da li to bilo 500 ili 1.500, u pitanju su ubijanja djece, i 500-600 koliko imamo precizno izračunatih u ovom Tokačinom istraživanju, po imenu i prezimenu. Tih 600 i nešto je toliko dramatično, tako veliki broj, da nema razloga da se to dalje preuveličava”, smatra Kamberović.

Podsjeća da je broj poginule djece u Sarajevu već bio predmet istraživanja.

“Mi možemo poticati da se ta istraživanja dalje nastave. Druga je stvar da li političke elite mogu biti zadovoljne ili ne rezultatima tih istraživanja”, zaključuje Kamberović.

On ocjenjuje da “nije realno očekivati da se utvrdi tačan broj ljudi/djece ubijene tokom opsade Sarajeva, te da “taj broj uvijek može biti dopunjen novim imenom”.

Nakon objavljenog teksta, Srđan Puhalo je dobio prijetnje, zbog čega se oglasila i Američka ambasada u BiH koja je na Tviteru navela da osuđuje prijetnje Puhalu, te da se “o bolnim temama, ma koliko bile teške, trebaju raspravljati i doći do zaključaka otvorenom raspravom, a ne prijetnjama nasiljem”.

Raniji pokušaji revizije brojki

Zločin u Srebrenici, Međunarodni sud pravde u Hagu označio je 2007. godine kao djelo genocida, u kojem je u julu 1995. godine pobijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka iz tadašnje enklave pod zaštitom Ujedinjenih nacija na istoku BiH.

Uprkos tome, Vlada Republike Srpske je formirala Nezavisnu međunarodnu komisiju za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine. Komisija je zaključila da je u tom periodu “na području Srebrenice stradalo 3.500 Bošnjaka i preko dvije hiljade Srba”.

Komisiju je predvodio izraelski akademik Gideon Grajf. Svjetski jevrejski kongres je odbacio njen izvještaj, objavljen u junu prošle godine.

Vlada RS je ustanovila i Komisiju za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu. Prema njenom izvještaju od aprila 2021.godine, u ratu je prijavljeno oko 800 nestalih Srba u Sarajevu, a za njih 260 se još traga.

U izvještaju se ne navode podaci ni procjene broja građana srpske nacionalnosti koji su ubijeni ili ranjeni u Sarajevu.

Prema podacima IDC-a iz 2009. godine u Sarajevu je ukupno stradalo na različite načine 3.300 građana srpske nacionalnosti.

Od tog broja, 2.202 su ubijeni tokom opsade, a preko 400 ih je poginulo u odbrani Sarajeva.

Vojska Republike Srpske je počela opsadu Sarajeva 5. aprila 1992. godine. Glavni grad BiH je bio pod opsadom 1.423 dana i za to vrijeme je ubijeno više od 11.000 ljudi.

Prema podacima IDC-a, u ratu je ukupno poginulo više od 97.000 osoba u Bosni i Hercegovini. Procjena Demografske službe Haškog tužilaštva je da se radi o broju od 105.000 osoba.

Prethodni članakUmrla baka Milka, najpoznatija osoba na društvenim mrežama
Sljedeći članakNapravila matursku haljinu od stranica knjiga