Zašto volimo tračati i slušati tračeve?!

Svako ko vam kaže da ne voli ni tračati ni slušati tračeve, budite sigurno da ne govori istinu. Istina je jedina ta da ima ljudi koji manje ili više volje i ko možda ne želi toliko da priča tračeve ali itekako želi čuti “sočan” trač s vremena na vrijeme. Vrlo je teško definisati trač osim da kažemo da je to poluistina ili potpuna laž koja je pretežno prenapuhana ili puna netačnih informacija. Tračevi su sigurno postajali oduvijek, a šire se od obične zabave pa do nekih oređenih ciljeva. Dakle povodi tračanja su raznovrsni.

Biolozi koji su analizirali razgovore među ljudima, otkrili su da se čak 60 posto svih razgovora koje vodimo, govori o odnosima s drugim osobama, bilo ljubavnim, obiteljskim, prijateljskim ili pak osobnim iskustvima. Dakle, u tih 60 posto vrlo lako se rađaju tračevi, bilo namjerno, bilo slučajno.

Zbog čega tračamo?

Ljudi jednostavno vole čuti i pričati o drugim ljudima. Trač je nešto što je ljudima služilo da se u malim društvenim zajednicama istaknu na određeni način. Zamislite da živite u plemenu, gdje morate stvoriti krug prijatelja i saveznika, boriti se za resurse, te oslabiti neprijatelja ili suparnika. Upravo se trač koristio kao jedna nova komunikacijska vještina za ostvarivanje vlastitih ciljeva. Iako, u ovom dijelu svijeta nitko od nas ne živi u malim plemenskim zajednicama, obrazac trača je ostao isti, pa čak i motivi. Možda su se ciljevi pomalo promijenili ili samo evoluirali.

Čemu služi trač?

Copy

Služi nam za zbližavanje s prijateljima. Sam čin tračanja, pričanja, slušanja i otkrivanja tajni i priča, zbližava nas s drugim ljudima i pomaže nam da stvorimo prijateljstvo i postanemo dio jedne grupe ljudi. Žene su češće etiketirane kao tračare, no činjenica je da i muškarci tračaju, odnosno koriste to isto sredstvo za zbližavanje. Istraživanja su isto tako pokazala da smo mi svi željni ispričati ili čuti neke tračeve o svojim suparnicima ili neke dobre vijesti o svojim prijateljima.
No, muškarci će češće tračeve prenositi samo svojim intimnim partnericama ili najužem krugu prijatelja, dok žene imaju tendenciju tračeve prenositi širem krugu ljudi. Također, pokazalo se da žene i muškarci više vole tračati o ljudima istog spola.

Većina nas više voli čuti neku „sočnu“ priču, nego obične „gole“ informacije, a pričanje priča je dio narodnog folklora. No, umjesto da kažete „Jednom davno u dalekoj zemlji…“ vi kažete „Jesi li čula…“ i tako dalje. Preko slušanja i pričanja priča  učimo društvenim vještinama i kako se ponašati u određenim situacijama.

Vjerovatno ste primijetili da se najčešće tračaju osobe koje pomalo odskaču iz standardnih društvenih obrazaca. Trač je dakle na neki način kazna za one koji odskaču od vrijednosti određene zajednice. Kako su te osobe često i žrtve vrlo opakih tračeva, ponekad i bez prevelikog povoda, upravo strah da se i o nama ne pričaju slični tračevi, nastojimo se držati obrazaca koji su nam društveno zadani. S druge strane, neki pozitivan trač može potaknuti suradnju između ljudi u grupi.

Zabava i pakost

Naravno, trač može imati vrlo negativne i destruktivne konotacije, kada i prestaje biti bezazlen. Naime, ljudi često koriste trač za svoje sebične interese. „Okidač“ za tračeve može biti ljubomora i zavist, želja da se nekoga ocrni, što zaista treba izbjegavati. Oni mogu poticati bijes, sram, pa čak i želju za osvetom. Tračevi s druge strane mnogima služe za zabavu i razbibrigu, pa uz neke zanimljive tračeve o svojim prijateljima i poznanicima, volimo slušati, čitati i gledati tračeve o poznatim ličnostima iz javnog života.
Trač možete koristiti da postignete određeni cilj, da se svidite nekome. Većina tračeva ima neki cilj koliko god se on činio primitivnim.
Kada tračamo o nekoj osobi u negativnom kontekstu na neki način sami sebi dižemo samopouzdanje i pružamo vlastiti primjer kako mi ne bismo nikada to tako učinili, kao što je osoba koju tračate.

Društveni paradoks

Zanimljivo je i spomenuti još jedan paradoks. Trač je produkt društva, nastao je u društvu, no on sam nije poželjan kao društveni obrazac ponašanja. Kada priznate da volite tračati isto tako nećete biti najomiljenija osoba. Nije društveno prihvatljivo tračati, no svi to činimo!Očito kao i u svemu treba znati granicu, mjeru do koje smijemo ići a da dobijemo pozitivnu osobnu dobit i ne štetimo drugima. Na nama je da ovu staru vještinu preživljavanja u društvenoj džungli usavršimo. Trač nikada neće nestati.  

Prethodni članakČelik pobijedio Rudar iz Prijedora
Sljedeći članakIZVJEŠTAJ: Velika pobjeda Čelika za prekid ‘crne serije’