Zastupnici u BiH: Devet sati mjesečno rada

Bh. parlamentarci za jedan mjesec zarade koliko jedan penzioner s prosječnom penzijom dobije za godinu i po.

Parlamentarna skupština i Vijeće ministara BiH bilježe katastrofalne rezultate rada u prvih šest mjeseci ove godine, stoji u izvješću Centara civilnih inicijativa, koji redovno prate rad bh. institucija.

Iz nevladinog sektora upozoravaju kako je iza bh. Parlamenta neslavno polugodište, a parlamentarci su pali na brojnim ispitima, poručuju iz nevladinog sektora.

Protesti građana, na kojima je traženo usvajanje zakona o jedinstvenom matičnom broju, poslužio im je kao izgovor za cijeli mjesec dana nerada nakon čega su otišli na kolektivni godišnji odmor.

„Za čitavo to vrijeme uzimaju astronomske sume novca iz budžeta koji se puni od strane građana ili iz kredita koji će ponovo vraćati građani ove zemlje“, upozorava Denis Telić iz Centra civilnih inicijativa (CCI).

 Poređenja radi: bh. parlamentarci za jedan mjesec zarade koliko jedan penzioner s prosječnom penzijom dobije za godinu i po, a primanja su im 7-9 puta veća od one prosječne u zemlji.

O skupoći bh. zastupnika i delegata ne govore samo njihova primanja, koja između ostalog podrazumijevaju naknade za odvojeni život ili rad u posebnim komisijama, nego to potvrđuje i količina rada i urađenog.

Neaktivnost političara

Za pola godine Predstavnički dom zasjedao je nešto više od 54 sata što je u prosjeku devet sati mjesečno.

Dom naroda dva mjeseca nije ni održavao sjednice, dok su održane četiri trajale ukupno 11 sati.

To im je vrijeme bilo dovoljno da se usvoji svega 12 zakona, a odbije osam što nije ni petina od predviđenog programom rada i tri puta je lošije u odnosu na bivši saziv u prvih šest mjeseci 2009. godine.

„Ukoliko nastavi raditi ovim tempom, do kraja tekuće godine Parlament BiH neće uspjeti realizovati ni trećinu svojih zakonodavnih aktivnosti iz programa rada“, tvrdi Ivica Ćavar iz CCI-ja.

Puno razloga za pohvalu nema ni Vijeće ministara, jer je šest mjeseci utvrdilo 17 različitih zakona.

Isto vrijeme bilo je dovoljno Vladi Crne Gore da utvrdi 22, a Srbiji 36 zakona više. Hrvatska Vlada utvrdila je čak 11 puta više zakona.

Popis ide u nedogled: Od toga da se podrška evropskom putu BiH zasniva na deklarativnim stavovima, s obzirom da presuda u predmetu Sejdić-Finci i dalje čeka na sprovođenje, a da Program integriranja BiH u EU još uvijek nije usvojen.

Nevladini aktivisti na kraju navode kako bi, hipotetički gledano, BiH već 2016. godine mogla biti punopravna članica EU samo da je pratila tempo Hrvatske.

Izvor: Al Jazeera