Portal 072info

Završio je medicinu i stomatologiju i sutra odlazi u Njemačku, traži poštovanje

Marko Milićević završio je dva fakulteta – medicinu i stomatologiju i rijedak je takav primjer u Srbiji. On sutra odlazi u Njemačku “apsolutno ljut” jer u Srbiji ne samo da nije mogao da nađe posao, već nije mogao da dobije ni specijalizaciju iz željene maksilofacijalne hirurgije. Motiv mu, kako kaže, nije novac, već znanje i poštovanje.

Marko Milićević je u Novom danu, dan pred put, ispričao da ne samo da nema šanse da u Srbiji nađe posao, već su mu direktori i načelnici medicinskih ustanova kojima se obraćao sami govorili da bi najbolje bilo da se obrati, odnosno nađe vezu kod nekoga iz vrha vlasti ili kod nekog ministra. Naš sagovornik odbio je takav način.

Dodaje da je prije nekoliko godina upisao i doktorske studije, ali mu je načelnik Klinike za maksilofacijalnu hirurgiju Stomatološkog fakuletata u Beogradu rekao da je to velika glupost i da treba da dođe da volontira, što bi moglo da traje godinama i bez garancije da će na kraju dobiti posao.

Milićević je već bio u Njemačkoj, u Dortmundu gdje je proveo tri mjeseca. Kaže da su mu iskustva malo pozitivna, malo negativna.

S jedne strane su administrativna prepreka i zavrzlama oko nostrifikacije diplome i pronalaska posla, odnos prema strancima i osjećaj usamljenosti. S druge je odnos prema znanju, potpuno drugačiji od onog koji postoji u Srbiji, priča Marko.

“Za tri mjeseca sam dobio ogromno znanje. Postoji kultura da kada nekoga nešto pitate oni vam i pokažu. Ovdje postoji blokada i ne žele da vam prenesu znanje. Tamo sam za tri mjeseca strašno napredovao, šta god da ih pitate oni će vam objasniti”, ističe gost Novog dana.

Dodaje da njegov motiv za odlazak nije novac već težnja za znanjem i da se na odlazak ne bi odlučio da je u Srbiji dobio makar i volontersku specijalizaciju. Navodeći negativne strane života u inostranstvu, Marko kaže da je tamo ipak bolje jer je čovjek poštovan.

“Ne radi se o novcu, nego se radi o poštovanju. Ako sam ja jedini završio oba fakulteta i ne mogu da dobijem zasluge. Ja sam apsolutno ljut, ja svaki dan gledam ljude koji su u istoj situaciji. Gledao sam momka koji je prvo završio informatiku, a potom stomatologiju. Njemu su ljudi na fakultetu rekli da nema šanse da se zaposli na fakultetu”, ističe Milićević.

Sa raznih strana svijeta za N1 su svoja iskustva prenijeli i drugi mladi ljudi, koji su riješili da svoj život grade na nekom drugom mjestu. Ovo su njihove priče:

Sanja Stepanović, student historije umetnosti, Ljubljana, Slovenija – Otišla sam zbog neprijatne situacije u svim sferama života, manjka ambicije da se usavršavam i nedostatka nade da se išta može promijeniti i da mogu da se nadam životu dostojnog normalnog čovjeka.

Suzana Sremčev, Beč, Austrija – Ovdje nemaš potrebe da razmišljaš da li si druge orijentacije, boje kože. Ako si spreman da radiš, oni su spremni da ti izađu u susret. Prihvataju sve, dok je sve u skladu sa zakonom.

Danilo Mirosavljević, odbojkaški trener, Lajpcig, Nemačka – Iz Srbije sam otišao prije četiri godine kao profesionalni odbojkaš. Odlučio sam da se ne vratim i poslije povrede i prestanka igračke karijere jer sam primijetio da se glupost i sveopšta impotentnost uzdižu na nivo ideala, a maskirana arogancija i lažno samopouzdanje masovno nagrađuju.

Jelena Marinković, Beč, Austrija – Radila sam u specijalnoj jedinici i tu sam upoznala jako dobre momke koji su bili nevjerovatno spremni da daju sve za svoju državu. I oni su otišli jer nisu mogli da hrane porodicu od novčane nadoknade koji su primali.

Ana Jovanović, Malezija – Otišla sam prije pet godina zato što sam željela da se bavim svojim poslom bez da postanem član bilo koje stranke. Bavim se komunikacijama u jednoj organizaciji. Da li mi je plan da se vratim u Srbiju? Pa, ne vjerujem, neću se vraćati ako ne budem morala.  

Petornijević: Razlozi odlaska ne samo ekonomski, već i vrijednosni  

Vladimir Petronijević iz Grupe 484 je u Novom danu rekao da su razlozi odlaska ljudi iz Srbije brojni i da se kroz vrijeme mijenjaju. Prema njegovim riječima, pre 10 do 15 godina se govorilo o odlasku visokoobrazovanog stanovništva, dok danas odlaze rezličite profesije i ljudi različitog nivoa obrazovanja.

“Nama danas odlaze i vozači i građevinari, halogeni zavarivači, a prema istraživanjima koje je sprovela i država pokazalo se da sada postoji trend da odlaze i čitave porodice. Mladi navode razloge vezane za kvalitet države, korupciju i partokratiju, neku vrstu bezperspektivnosti koju oni osjećaju i to je karakteristično za čitav region”, objašnjava Petronijević i ističe da je to ozbiljan problem koji će uticati na razvoj u budućnosti.

Osvrćući se na priče mladih ljudi koji su za N1 govorili o razlozima svog odlaska, on kaže da se pored ekonomaskih i socijalnih, ističu i vrijednosni motivi.

Petronijević dodaje da pored mnoštva negativnih faktora, moraju da se prepoznaju i pozitivni efekti migracija.

“Jedan od pozitivnih je činjenica da ljudi poput Marka u zemljama u koje odlaze stiču određene vještine i zananja, uspostvljaju se razne socijalne mreže sa kolegama na univerzitetima. Naravno, da to mora da bude praćeno određenim politikama u zemljama koje to moraju da prepoznaju”, kaže Petornijević i dodaje da naši ljudi koji su predavači na inostranim univerzitetima mogu preko video linka da drže predavanja i našim studentima i tako prenesu znanje.

Kao jedan od mogućih odgovora na situaciju u kojoj se nalazimo on navodi i dolazak stranaca. To ne djeluje kao dimenzija migracijske politike o kojoj je popularno da se govori, ili nije trenutak da se o tome govori, ali doći će taj trenutak, ističe Petronijević.

N1

Podijelite članak
  • 33
    Shares