Želja za brzom zaradom ili bijeg od stvarnosti: Kad nada stane u tiket i(li) žeton

Profesor Asim Mujkić smatra da uzroke treba tražiti mnogo dublje, u društvu u kojem su ekonomska nesigurnost i nepovjerenje postali svakodnevica Broj od 50.000 ili čak 60.000 patoloških kockara u Bosni i Hercegovini posljednjih se godina povremeno pojavljuje u javnosti, ali za takve tvrdnje ne postoji relevantno nacionalno istraživanje. Procjene zasnovane na evropskim podacima i istraživanjima iz regiona govore o znatno manjem udjelu.

Ekonomska nesigurnost

Prema okvirnim procjenama, između 0,3 i 0,5 posto odrasle populacije u BiH moglo bi imati problem patološkog kockanja, što bi značilo između 9.000 i 16.000 osoba. Ipak, bez sveobuhvatnog istraživanja koje bi obuhvatilo cijelu BiH, ove brojke treba posmatrati samo kao procjene.

Mujkić: Živimo u društvu opće nesigurnosti. Facebook

No, iza statistike ostaje mnogo važnije pitanje – zašto ljudi uopće kockaju?

Kladionice i drugi oblici igara na sreću odavno nisu samo mjesto na kojem se samo pokušava dobiti zabaviti. Za dio ljudi postali su nada, bijeg, uzbuđenje, ali i pokušaj da se izađe iz finansijske i životne neizvjesnosti.

Akademik Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Asim Mujkić smatra da uzroke treba tražiti mnogo dublje, u društvu u kojem su ekonomska nesigurnost i nepovjerenje postali svakodnevica.

– Živimo u društvima razorenih ekonomija, društvima strukturnog nasilja i opće nesigurnosti, u kojima jedino novac i materijalno blagostanje mogu biti garant dostojanstvenog života – kaže Mujkić za „Avaz“.

Prema njegovim riječima, upravo takvo okruženje može stvarati prostor u kojem ljudi počinju vjerovati da bi preko noći mogli riješiti probleme s kojima se godinama suočavaju.

Što je ekonomska situacija teža, dodaje, raste i broj onih koji u kockanju vide način da dođu do novca.

– To je šamar kada ljudi smatraju da jedino na taj način mogu steći elementarno dostojanstven život – ističe Mujkić.

Destruktivno djelovanje

Problem, smatra, nije samo u pojedincu koji uđe u kladionicu, nego u društvenom sistemu koji kod ljudi stvara osjećaj da institucijama, procedurama i mehanizmima više ne mogu vjerovati.

Zato, kaže, odgovornost ne treba prebacivati isključivo na ljude koji kockaju.

– Riječ je o sistemskom destruktivnom djelovanju – zaključuje Mujkić.

I upravo tu prestaje priča o jednom tiketu i počinje mnogo ozbiljnija priča o društvu. Jer kada se nada u bolji život sve češće traži kroz dobitak na sreću, pitanje nije samo koliko ljudi kocka, nego zašto sve veći broj ljudi vjeruje da im je upravo sreća posljednja šansa.

Avaz.ba