Vozači su deficitarno zanimanje, za koje nema dovoljno radne snage, uprkos tome što su mjesečne plaće za ovaj posao između 2.500 i 4.000 KM.
Sve je više šofera koji odlučuju da svoj hljeb zarađuju u inostranstvu, a zbog nedostatka profesionalnih vozača, sve više žena u Bosni i Hercegovini odlučuje se za ovaj poziv.
Tako svaki dan na nekoj od linija Centrotransa u Kantonu Sarajevo putnici sreću Mirelu Ahmetović, koja već šest mjeseci radi kao vozač.
– U Centrotransu sam zaposlena već sedam godina. Krenula sam kao kondukter, a vremenom sam još više zavoljela zvuk motora, tako da sam prije dvije godine položila vozački ispit za D kategoriju. Naravno, potrebno je vrijeme da steknem iskustvo i sigurnost. Ako muškarac može biti kuhar, zašto žena ne bi mogla voziti autobus ili kamion. Vrlo sam tvrdoglava, tako da u budućnosti možda položim i za kamion i teretnjake – kaže za Faktor četrdesetogodišnja Mirela Ahmetović.
– Trenutno kod nas polaže jedna djevojka čiji otac ima desetak šlepera i vjerovatno će ona nastaviti tradiciju. Sve do prije nekoliko godina bila je nemoguća misija vidjeti ženu da polaže za kamion, dok sada ima sve više zainteresovanih. Vjerovatno je tako zbog nedostatka vozača, ali i žene se “zalete” zbog plaća od 3.000 KM. Ipak, po meni to nije posao za ženu jer treba skinuti ceradu i mnoge drugi stvari oko kamiona. Ovim ne želim potcijeniti žene – kaže Dženan Hadžibulić iz autoškole Volan.
Instruktor Kenan Pramenković potvrdio je da ranije nije bilo žena koje su polagale vozački za kamione, ali da su u posljednje vrijeme imali kandidatkinje.
– Svakodnevno obilazim površinski kop, raspoređujem dnevne zadatke radnicima na površinskom kopu, a u međuvremenu sam u uredu. Vjerovatno sam jedina direktorica koja hoda konstantno blatnjava – kaže za Večernji list Miličević, koja je nedavno položila ispit za rukovoditelja građevinskih mašina.
