ZENICA Brat i sestra Zukić u svojoj brijačnici s mušterijama decenijama dijele dobro i zlo

Elvedina je u radnji počela raditi 1986. godine, nakon završene srednje frizerske škole, dok je Muris došao 90-ih godina nakon završenog zanata. Od Rahmije je ostao njegov pribor za šišanje i brijanje koji se rijetko gdje može vidjeti pa je iznenađenje za mnoge mušterije.

U razgovoru za Klix.ba Muris govori kako je ovo najstarija, a ujedno i jedina prava brijačnica u gradu, koja je omiljeno mjesto Zeničana koji vole klasiku.

“Dolaze nam sve generacije mušterija i to su uglavnom naše redovne mušterije. Međutim, bude i novih i rado se vraćaju. Ovo je specifična radnja, klasična, nema ništa toliko moderno, ali tu je opuštena domaćinska atmosfera i topla riječ”, govori Muris.

Ističe kako se muškarci danas slabije briju u brijačnicama. Britve su zamijenili ručnim ili električnim brijačima, iako tako štete kožu lica.

“Uvijek je bilo ljepše kada brico obrije, a mnogi danas i ne znaju kako da se pravilno obriju. Dosta mušterija ipak i danas dođe i traži brijanje. Ovo je zanat koji izumire, a mladi ga ne žele učiti iako posla ima”, dodaje Muris.

U ovom poslu ih već 36 godina održavaju ljubav i svakodnevna komunikacija s mušterijama. Prema Zukićevim riječima, nekoliko kvadrata radnje je mjesto gdje se zaborave problemi, a tišinu i brigu razbije smijeh.

Elvedina je u radnji već 33 godine i ne namjerava tako lako odustati. Noge je još uvijek služe, a ruke su mirne kao i prvog dana. Iako Muris ima svoje mušterije, a ona svoje, ima i onih koji im oboma vjeruju podjednako pa ne biraju kod koga će se šišati ili brijati.

“Najveća čar u ovom poslu su ljudi. Imamo toliko različitih gostiju, nekada bude teško slušati njihove probleme jer se vremenom povežete s njima. Poslovni odnos zamijenite prijateljskim, a često nakon šišanja koje traje 20-ak minuta ostanu i na druženju po nekoliko sati”, govori Elvedina.

Iako su brijačnice i frizerski saloni oduvijek bili mjesto “dobrog trača” i informacija, dosta mušterija svoje dobre i loše trenutke dođe podijeliti sa Zukićima.

“Radeći ovaj posao smo proslavili i završetke srednjih škola, fakulteta, udaje i ženidbe, rođenje djece i unuka i drugo. Jednostavno, ljudi dođu, donesu keks i kafu i s nama podijele svoje trenutke života. Upravo ti trenuci su ono što nas održava godinama da radimo ovaj zanat”, zaključila je Elvedina.

Njihov posao i priču o najstarijoj brijačnici u Zenici nema ko naslijediti. Nakon što odu u zasluženu penziju Muris i Elvedina će na vrata frizerskog salona i brijačnice staviti katanac i time u tih nekoliko kvadrata zaključati višedecenijske priče, tajne, smijeh zbog dobrih i suze zbog loših životnih priča mušterija.

Klix.ba