Portal 072info

ZENICA: Isprintali dio lobanje i mladiću vratili osmjeh na lice

Ljekari i inženjeri su zajedničkim naporima i znanjem prvi put u BiH upotrijebili 3D printer u medicinske svrhe. Osim što su otvorili vrata novom poglavlju medicinske prakse u BiH, vratili su osmijeh na lice i jednom mladom čovjeku. Gosti Novog dana bili su dr. Hakija Bečulić – šefom operacione sale u Kantonalnoj bolnici Zenica i Denis Spahić.

Svjetska praksa zaživjela i u BiH – uspješno implementiran isprintani dio nedostajuće lobanje. O kakvom zahvatu se radi?

Bečulić: Dakle, radilo se o jednom mladom pacijentu koji je prije više od godinu dana imao tešku povredu glave i ostao je praktično bez desne polovine lobanje. I nakon njegovog oporavka to je postao estetski i funkcionalni problem. Mi smo u nekakvom narednom periodu imali u planu napraviti rekostrukciju lobanje. Standardne procedure omogućavaju da se stavljaju određeni implantati koji ne omogućavaju puni estetski efekat i onda smo došli na ideju da to pokušamo napraviti sa 3D printerom.

Denise, koliki je bio izazov raditi za medicinske svrhe?

Spahić: Istina, bio sam jako sretan kada sam sreo doktora Bečulića i kada mi je objasnio o kakvom problemu se radi. Imao sam određena iskustva i ranije sa snimcima magnetne rezonancije. Tako smo krenuli sa tim projektom, Kantonalna bolnica je obezbjedila sve što je bilo potrebno, precizno smo rekonstruirali ono što je nedostajalo na lobanju i zatim smo taj dio isprintali. Napravili smo adekvatan kalup koji je doktor Bečulić iskoristio.

Kako se pravi kalup?

Spahić: Snašli smo se na jedan način, da tako kažem, uradili smo malo drugačije nego što je praksa u svijet. Primijenili smo bosansku inventivnost. 3D printer je uređaj koji pravi fizički model na osnovu nekog digitalnog modela. Ono što je uslijedilo je da taj oblik, taj dio koji nedostaje na lobanji, od njega se pravi kalup i mi smo u ovom slučaju koristili zubarski gips i na neki način napravili strukturu koja je poslužila doktoru da modelira nekakvu biomasu, koja se koristi u neurohirurgiji.

Kako se pacijent osjeća?

Bečulić: Osjeća se dobro, nema glavobolji, nema smetnji. Sada se smije puno.

Spahić: Sada pravi selfieje.

Koliko je ovo bio izazovan zahvat za kompletan tim ljekara u Zenici?

Bečulić: Jedino što se moglo desiti da sam implantat bude odbačen jer se radi o velikom defektu. Postojala je opasnost od postoperativne infekcije. Što se tiče same tehnike takav pristup radimo često tako da to nije bio problem.

Kuda ide medicina u ovom polju?

Spahić: Mislim da smo na nivou, dakle svijet je na nivou, printanja određenih semplova tkiva koja se koriste za istraživanja i u farmaceutskoj industriji. Još uvijek smo udaljeni od printanja organa, ali sigurno ka tome idemo.

Šta nas najviše sprečava da budemo još bolji?

Bečulić: Materijalni uslov, ako hoćemo pratiti trendove to podrazumijeva nova ulaganja.

Odlaze li vama ljudi, trend popularan u cijeloj zemlji, naročito u zdravstvenim institucijama?

Bečulić: Mislim da odlaze mlađe kolege, da je nekih pet ljekara otišlo, što u druge dijelove BiH ili negdje u inostranstvo. To nije neki veliki broj.

Denise, iDEAlab centar – koji su vaši izazovi?

Spahić: To je jedan labaratori na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici koji posjeduje modernu opremu, nekoliko 3D printera. Mislim da smo u BiH najaktivniji na tom polju, razumijemo kako tehnologija funkcioniše, u stanju smo i napraviti i vidimo benefite te tehnologije. Studenti imaju priliku da svakodnevno dolaze i rade. Radili smo i na nekim jednostavnijim projektima, koji su određenoj populaciji možda i zanimljiviji, restauracije dijelova za automobile proizvedenih ‘70. godina. Također, tu su i mali projekti gdje studenti imaju priliku vizuelizirati svoje ideje, pretvoriti u fizičke modele i pokazati ih potencionalnim investitorima.

N1

Podijelite članak