Zenica: Ramiz svakog dana za marku prevozi 450 kilograma robe!

Pedesetsedmogodišnji Ramiz Cicvara iz Obrenovaca kod Zenice još od kraja rata zarađuje za komad hljeba i prehranjuje porodicu prevozeći u kolicima voće i povrće za pijačare. Bitna mu je svaka marka, jer školuje kćerku, koja završava studij. Drugi posao nema tako da ni ne razmišlja o tome da zarađuje radeći nešto drugo nego se nada da će tokom dana imati što više mušterija.

Ljudi se cjenkaju

– Ujutro zauzmem mjesto prije šest i tu sve do 16 sati čekam da zaradim. Bez obzira na to je li vani loše vrijeme, minusi ili su visoke temperature, ne vraćam se kući – kaže Cicvara.

Zimi, kada su temperature i nekoliko stepeni ispod nule, znaju naložiti vatru kako bi barem zagrijali ruke i bili spremni za posao.

Budući da je finansijska situacija sve teža, ali i da ima još 15 kolega, koji hrane svoju porodicu na isti način, sretan je kada u toku dana uspije zaraditi 10 marka.

– Možda bi zarada bila veća da nas ovdje nije mnogo. Ipak, niko ničiju nafaku ne može ukrasti. Često se pojedini znaju svađati ko će uzeti koju mušteriju, ali ja se povučem iz takvih situacija – govori Cicvara.

Zbog sve teže situacije, osim što svakodnevno pijačarima prevozi robu iz magacina do njihovih stolova, pristane prevoziti i namještaj za sugrađane.

– Ne ograničavam se samo na pijacu, često prevozim i kada neko kupi namještaj. Nije mi problem, iako sam u godinama, prevući frižider cijelim gradom do nečije zgrade – kaže Cicvara te dodaje da se ljudi dosta cjenkaju i gledaju na svaku marku.

Minimalna penzija

Osim toga što prevuče cijelim gradom frižider, za četiri marke pristane i da ga unese u stan na petom spratu.

– U kolica natovarim 450 kilograma robe iz magacina, vozim to uz dvadesetak metara uspona, zatim kroz gužvu na pijaci sve do stola. Za tu uslugu dobijem marku – govori on.

Nekada se kući vrati i praznih džepova. Posebno je slabije posla kada se bliži kraj mjeseca, ali kaže da je s godinama navikao da podnese i takve situacije. Brine ga što i ovih dana nema posla, ali vjeruje da će već narednih biti bolje.

Uprkos svemu, ovaj posao planira raditi sve dok ga služi zdravlje. Petnaest godina je na birou, ali se i dalje nada da će jednog dana doživjeti makar minimalnu penziju.

Izazov pijačni dani

Svoj posao naš sagovornik smatra izuzetno teškim, a posebno je izazov raditi srijedom i subotom, kada su pijačni dani.

– S kolicima koja su natovrena do vrha, teško je prolaziti između stotine ljudi, a istovremeno paziti da ne oštetite nečiji štand. Tako da je, osim fizičke spremnosti, bitno imati i prodoran glas da upozorite ljude dok vozite robu – kaže Cicvara.

Problem s inspekcijom

Iako zajedno sa svojim kolegama pod otvorenim nebom radi “krvav posao”, nastojeći zaraditi marku, u posljednje vrijeme imaju problema s inspekcijom.

– Hoće da nam zabrane naše stajalište, opominju nas da se sklonimo. No, nemamo gdje drugo stati. Parkirani auti na trotoarima ne smetaju, a mi im smetamo – nezadovoljan je Cicvara.

AVAZ.BA