ZENICA Samir Lemeš: Žrtvuj pluća za grijanje

Ekolog, zastupnik i prodekan Politehničkog fakulteta, kaže da su ekolozi u Zenici galamom uspjeli zainteresovati i mnoge ambasade za priču o zagađenju

Vjerujete li da zakoni i institucije u BiH štite zagađivače, umjesto da vode računa o građanima?

– Treba li bolji dokaz za to od širom otvorenih očiju u Zenici, Lukavcu, Tuzli? Iako nam sistem za monitoring radi pod sumnjivim okolnostima i daje rezultate sumnjive kvalitete, golim okom se vidi da udišemo otrove, da nam rijekama plutaju hemikalije, a da vlast i dalje samo traži izgovore umjesto rješenja za probleme.

Šta se desilo sa krivičnom prijavom Eko-foruma Zenica iz septembra 2015. protiv kompanije ArcelorMittal Zenica zbog aerozagađenja?

– Bile su tri prijave, jedna protiv kompanije, a dvije protiv federalnog ministarstva i federalne inspekcije. Sve tri “fermentiraju” u ladicama kantonalnih tužilaštava u Zenici i Sarajevu, uz opravdanje “kompleksnosti, nedostatka kapaciteta i ekspertize za analizu priloženih dokaza”.

Jedina uzbuna

Znamo da je na dan 31. 12. 2016. Tužilaštvo ZDK-a imalo samo 69 neriješenih krivičnih prijava starijih dvije godine, a da ih godišnje riješi oko 2.500. Naša prijava je, naravno, među tih 69, a navodno je u oktobru 2017. okončano vještačenje po toj prijavi. Od donošenja Krivičnog zakona FBiH, kojim su onečišćenja okoliša okarakterisana kao krivična djela, Tužilaštvo ZDK-a je zaprimilo 22 krivične prijave, od kojih je za četiri obustavljena istraga, za 11 nije ni provedena, jedan predmet je spojen s drugim, dva su okončana uslovnim presudama, a jedan predmet je obustavljen zbog smrti optuženog. Od 2009. do 2017. godine ostala su samo još tri neriješena krivična predmeta, među kojima i ovaj iz vašeg pitanja.

Da li su postignuti ikakvi efekti u borbi Eko-foruma protiv zagađenja?

– Prvi postignuti efekat je bilo postavljanje mjerne opreme, displeja i web stranice za automatsko praćenje zagađenja. Ta oprema je prvi i jedini put upotrijebljena u decembru 2013, kad je proglašena epizoda uzbune, poduzete su propisane mjere (zamjena goriva, smanjenje proizvodnje, obustava rada nekih postrojenja) i zagađenje je smanjeno u roku od nekoliko sati i to bez vjetra. Međutim, lokalna vlast je vrlo brzo našla način da te rezultate poništi, na način da se oprema ne održava, ne kalibriše, tako da rezultati mjerenja ne budu validni. Uspjeli smo iz te priče ukloniti privatnu firmu od koje je oprema nabavljena, ali ni do danas nije riješeno pitanje te opreme, koju je preuzeo Metalurški institut (nakon 2,5 godina pregovaranja) i sad treba čekati da se okončaju tenderi za nabavku rezervnih dijelova i kalibraciju. Tek onda ćemo imati sistem koji je radio samo tokom 2013.

Prošle zime uzbuna nije nikad proglašena ne samo zato što nije bilo adekvatnih mjerenja nego zato što je Grad potpisao ugovor o isporuci toplotne energije za grijanje grada u kojem je cijena toplote smanjena sa 54 na 52 KM/MWh, ali se Grad obavezao da će razliku između cijene uglja i zemnog gasa u slučaju proglašenja epizode uzbune platiti iz budžeta. Tako smo postali taoci cijene grijanja i žrtvovali smo pluća da bismo se (slabo) ugrijali.

Golim okom se vidi da udišemo otrove / Muhamed Tunović

Drugi uspjeh je to što smo u saradnji s drugim organizacijama uspjeli ekologiju staviti na dnevni red domaće i međunarodne politike. Prije pet godina nijedna međunarodna organizacija niti strani donator nisu finansirali projekte za smanjenje zagađenja, jer je taj problem za njih bio nevidljiv. Kad smo mi “digli galamu”, za to su se zainteresovale ambasade SAD-a, Švedske, Švicarske… i već su počeli njihovi projekti za smanjenje zagađenja. Uspjeli smo inicirati i tematsku sjednicu Parlamenta FBiH, tematski sastanak u ANUBiH o zagađenju zraka, a povećan je i interes stranih medija, što je bitno kad imamo zagađivače koji su u vlasništvu međunarodnih korporacija. Uspjeh je i nedavna izjava direktora ArcelorMittal Zenica da ta firma nikad nije razmišljala o odlasku iz Zenice, jer su nas uvijek optuživali da ćemo ih otjerati pričom o zagađenju. To je očito bio samo loš izgovor domaćih političara.

IT stručnjaci

Najveći uspjeh je to što već treću godinu zaredom imamo negativan trend zagađenja zraka u Zenici. Iako je to i dalje daleko od zadovoljavajućeg, ipak se popravljamo, pa smo sa 252 prekoračenja tokom 2014. godine došli do 131 prekoračenja tokom 2017. Ovim tempom, mogli bismo imati sumpordioksid u dozvoljenim granicama za nekih pet godina. Međutim, i dalje ostaje problem organskih kancerogenih polutanata poput benzena, čije se koncentracije više ne mjere iako postoji oprema za to. Uspjeli smo promijeniti i federalni pravilnik o monitoringu i sad je na potezu inspekcija koja treba da naredi mjerenja.

Na Politehničkom fakultetu pokreće se studija Softversko inženjerstvo…

– Industrija BiH, a posebno Zenice, industrija je XIX vijeka, zasnovana na uglju. Dva najveća poslodavca su ArcelorMittal i Rudnik mrkog uglja. Više od 95 posto izvoza koje ostvaruju firme iz Zenice je jeftini, prljavi, niskokvalitetni čelik u vidu profila i armature. Takav čelik ne može biti osnova za razvoj metaloprerađivačke industrije, a AMZ ne želi proizvoditi skupe, legirane, visokokvalitetne čelike, koji nisu osjetljivi na fluktuacije tržišta i od kojih bi se mogli praviti autodijelovi, posuđe, alati, da ne spominjem brodske osovine, monoblok željezničke točkove i šine koje je nekad izvozila zenička željezara.

Jedini način da razvijamo industriju XXI vijeka je da se okrenemo najperspektivnijoj grani – izradi softvera. Za razvoj takve industrije nisu potrebna velika ulaganja, samo računari, internet-konekcija i znanje. Kako nam tog znanja nedostaje, odlučili smo pokrenuti takav odsjek na Zeničkom univerzitetu. Svi dosadašnji IT stručnjaci iz Zenice, a ima ih širom svijeta, od Googlea, Amazona, Facebooka, do Merril Lyncha i Siemensa, školovali su se izvan Zenice, jer nismo imali takav program. Svi koji odu studirati računarstvo i informatiku u Sarajevo, Mostar, Graz ili Beč, tamo i ostanu, jer ih softverske kompanije zaposle već na 2. ili 3. godini studija. Niko se ne vraća u Zenicu i ne pokreće taj biznis ovdje. Namjera nam je da to promijenimo, da obezbijedimo informatičke kadrove za potrebe javnih institucija i preduzeća, privatnih kompanija, ali i da im omogućimo da pokrenu vlastiti biznis u ovom gradu.

Oslobođenje