Zeničanin Alem Isaković napisao pjesmu za žrtve genocida u Srebrenici

Da se tema Srebrenice, Potočara i kolektivne dženaze koja je obavljena jučer još uvijek nalazi u raznoraznim medijima, osuđujući kojekakve napade, a zaboravljajući jedan jedini razlog jučerašnjeg susreta blizu 70 000 ljudi u Potočarima, Alem Isaković, rođeni Zeničanin, sa svojih 25 godina uvjerit će vas u sasvim drugu stranu 11. jula. Iza sebe ima nekoliko neobjavljenih tekstova, te smatra da povodom 20 godina genocida u Srebrenica, bar ovaj emotivni tekst treba da ugleda svjetlo dana. 

Po tekstu Alema Isakovića, Zeničanina koji se već nekoliko godina bavi pisanjem, pjesma pod nazivom “O njima”, govori o žrtvama i porodicama Srebrenice, a kompletnu pjesmu možete pročitati u nastavku:

“O njima”

1. Iza zida maštom zidanog Čuči skelet realnosti Iza skeleta insana izdanog Čuči tajna ljudske gluposti

2. Slijep za tugu za ljubav isto Dunjaluk je sinko ovaj A da nije znaš li kako bi blist’o Kad bi se čuo srca vapaj

3. Istinu znaju samo nebo i rijeka Bol znaju samo kosti što trunu One što trunu u zemlji do vijeka I one što na njoj zarobljene kunu

4. Istinu kao oružje da držiš Bošnjače ti što suza ured nemaš Na dunjaluku džehenemom dušu pržiš Za onaj svijet se tuđine ne spremaš

5. Da kabur viknuti može a ne može Da jetim suzu sakriti može a ne može Da majka oprostiti može a ne može Da insan vidjeti može a ne može

6. Da suzu majke u sebi osjetiš Da duše koliko zrno imaš Kamenjen bi stao kad se sjetiš Usta bi u sto voda prao kad ih poimaš

7. Da imana, ja kakvog, zehru nosiš Da se vatre k’o insan prav bojiš Za života svoga halal bi da prosiš Srce kad pukne tad sam pred Njim stojiš

8. Tebi zborit o dobroti je zalud Onaj dobri leži pod kamenom Mio osjećaj je znanje da ćeš na sud Onaj bezgriješni, gorit ćeš plamenom

9. Umro srebrn grad, tišinu galami svijet Osta živa samo duša, iznad grada lebdi Iz kabura svakog niče po žut ljiljan cvijet Samo Drina krvav teret bedrima teglji

10. Jednom će Drina Savi istinu gorku reći Pa da ova Dunavu šapne kad ga sretne Ni Dunav onda neće isto sretno teći I on silan pred Drinom malom će da klekne

11. U Crno more sva tuga jednom će se sliti Sva voda će stati mučenik da se štiti U taj vakat čudni tajnu prestat će kriti Oko kabura za halalom ruke krvave će se viti.