Zeničanin Anto Šakić je prvi čovjek koji je osvojio Mont Blanc uz pomoć štaka

Zeničanin Anto Šakić prijateljima i poznanicima poznat je po nadimku Štaka. Nadimak nije dobio zbog toga što je 25. maja 1960. godine, trčeći u školu, usljed udara voza prilikom prelaska pruge ostao bez noge, već po igraču Miri Štaki, jer je i on igrao nogomet.

Nesretan slučaj iz 1960. godine koji je tada desetogodišnjem Anti odredio sudbinu nije prekinuo njegovu želju za životom. Četvrti razred osnovne škole završio je tokom rehabilitacije u Banjoj Luci, a po dolasku kući nastavio je svoje djetinjstvo.

“Bio sam dijete puno života i želje za sportom”

“Vozio sam sličure, tada kada ih skoro niko nije vozio, ja sam bio najbrži u svojoj Donjoj Gračanici kod Zenice i to s jednom nogom. Kasnije sam i skijao, a i kroz druženje s ljudima postao član planinarskog društva i tada je počela moja ljubav prema planinama”, govori Šakić u razgovoru za Klix.ba.

Pun energije i sreće u očima dok se prisjeća Titovog maratona, Šakić govori kako je 1978. godine sa štakama pretrčao 80-ak kilometara po iznimno teškim uslovima.

“Sjećam se da je bilo vode do struka, a kiša je padala 24 sata bez prestanka. Od tada pa do rata, a i nakon rata, svake godine sam na Fruškoj gori. Zbog godina više ne učestvujem na dužim maratonima, ali su dionice od 20-30 kilometara i dalje moje omiljene”, dodaje Šakić.

Mont Blanc trebao biti samo jedan u nizu osvojenih vrhova

Bavljenje sportom i ljubav prema planinarenju svoj vrhunac je doživjelo olimpijske 1984. godine. Kada su oči svjetske javnosti bile usmjerene ka Sarajevu, oči Ante Šakića bile su usmjere na vrh Mont Blanca.

I prije početka uspona drugi učesnici ekspedicije su ga otpisali, ali Muhamed Gafić i Mehmed Šišić sa Šakićem su činili bh. ekspediciju u osvajanju najvišeg vrha Zapadne Evrope.

“Mont Blanc je tada za mene predstavljao nezamisliv izazov. Čovjek bez noge sanja o vrhu Mont Blanca, zvuči smiješno. Međutim, kada sam čuo da su prijave u toku, odlučio sam se prijaviti. Ljudi koji su me poznavali znali su za moje uspjehe s Igmanskog marša gdje sam bez noge i sa štakama gazio snijeg do struka, a Gafić i Šišić su pristali da budem član ekspedicije. Njih dvojica su vjerovali da ću uspjeti, a ispunili su i svoj cilj jer su prvi koji su čovjeka bez noge izveli na vrh Mont Blanca”, govori Šakić u razgovoru za Klix.ba te dodaje:

“Dionica je bila teška i za zdravog čovjeka, a kamoli za mene. Vremenski uvjeti i sreća od velikog su značaja, imali smo problema, bilo je životne opasnosti, ali uspjeli smo”.

Prilikom uspona na vrh Mont Blanca članovi ekspedicije drugih zemalja svijeta nisu vjerovali da će Šakić uspjeti. Svi su bili uvjereni da će neko na tom usponu poginuti, pa i Šakić, ali nije vjerovao da će to biti on, već neko drugi. Putovanje je trajalo desetak dana, a najveći izazov za Šakića bio je prelaženje Kuloara smrti na Mont Blancu u dva sata nakon ponoći. Na svu sreću, čitava ekspedicija je uz manje poteškoće uspjela osvojiti vrh Mont Blanca.

“Kada smo završili s Mont Blancom i kada sam postao prvi čovjek na svijetu koji je sa štakama osvojio vrh Mont Blanca, razmatrali smo i osvajanje Matterhorna. Međutim, krenuli su problemi po Evropi i nikada nismo ispunili naše želje”, dodaje Šakić.

Još uvijek učestvuje na maratonima širom regiona

Po dolasku kući, za učesnike bh. ekspedicije upriličen je doček, a Šakić je zbog svog uspona nekoliko puta proglašen sportistom godine Zenice i Jugoslavije.

Iako ima 68 godina, Šakić je i danas aktivan u planinarenju i drugim sportskim aktivnostima. Nakon osvajanja Mont Blanca bavio se fudbalom, stolnim tenisom, bio je prvak u višeboju, trenirao je plivanje i bez obzira na svoj fizički nedostatak, trudio se biti najbolji.

Kao sportski radnik vodio je Savez za sport i rekreaciju invalida Zenice te je sa svojim prijateljima osvajao zlatne medalje po brojnim takmičenjima četiri godine zaredom.

“Trenutno osvajam domaće planinske vrhove, a koliko sam zdrav i spreman govori činjenica da i danas mogu pješke otići na Smetove i vratiti se. Svake godine učestvujem na maratonima širom regije jer sam postao prijatelj s domaćinima koji zaista cijene mene i moje rezultate”, izjavio je Šakić za Klix.ba.

Za kraj razgovora Šakić je istakao kako svoje anegdote rado priča ljudima koji žele čuti priču o osvajanju Mont Blanca te je sve mlade pozvao da slobodno vrijeme ispune nekom aktivnošću.

“Ekstremni sportovi za mene su užitak i pravo zadovoljstvo. Svi koji se ne bave sportom, neka se bave bilo čime drugo u životu, samo neka im se život ne svodi na hodanje po objektima i ispijanje kafa. Da se nisam bavio planinarstvom i sportom, odnosno, da se nisam mogao baviti ovim zbog toga što nemam nogu, trudio bih se bar biti najbolji pjevač. Za sve je potrebna samo volja”, poručio je Šakić.

Klix.ba