Zeničanin Mahmut Karalić preveo šest kanonskih zbirki hadisa

Mahmut-ef. Karalić preveo je šest kanonskih zbirki hadisa na bosanski jezik, što je nezabilježen duhovni poduhvat.

Dok se čovjek penje uz strminu zeničkog naselja Talami, u jednom trenutku osjeti da ga razrovana cesta vodi nekamo gore u visine, a kad iza sebe ostavi džamiju s vitkom munarom i skrene u jednu sporednu uličicu, shvati da je putovanje završeno. U posljednjoj kući s lijeve strane sokaka živi domaćin koji je po starinskom običaju putnika dočekao na ulici, a onda ga uz pozdrav i lijepu riječ dobrodošlice uveo u svoj dom.

I baš je domaćin tog lijepo uređenog i skromnog doma razlog putovanja jer ono čime se taj čovjek intenzivno bavi posljednje dvije decenije nezabilježen je duhovni poduhvat ne samo u Bosni i Hercegovini nego u cijelom svijetu. Osijedjele brade, inteligentnih plavih očiju i dubokog muklog glasa, Mahmut-ef. Karalić čovjek je koji je s arapskog jezika preveo šest kanonskih zbirki hadisa i tim gigantskim intelektualnim poduhvatom zauvijek oplemenio bosanskohercegovačku kulturu.

A interes za proučavanje i studiranje hadisa i suneta posljednjeg Božijeg Poslanika kod Mahmut-efendije javio se još u klupama Gazi Husrev-begove medrese i ta ga je dječačka opčinjenost odvela čak do daleke Medine, gdje je bio polaznik prve generacije studenata na tek osnovanom Fakultetu hadisa. Po povratku u Sarajevo jedno vrijeme radi kao vjersko-prosvjetni referent u Sarajevu nakon čega dobiva nastavničko mjesto u medresi koju je i sam nekad pohađao.

Iz praktične nastavničke djelatnosti i pedagoške potrebe da svoje učenike što bolje uputi u zakonitosti hadiske nauke Karalić je svoja predavanja zapisivao i oblikovao u jednostavne eseje, a kad je shvatio da je udžbenička literatura iz te specifične oblasti toliko skromna – jedini tada dostupan udžbenik koji je govorio o hadisu bio je tekst Mehmeda Handžića Uvod u hadisku i tefsirsku nauku – odvažio se da svoje radove prerađuje i godinama kontinuirano, kao stručne kolumne, objavljuje u časopisu Islamska misao.

Rat, poraće, prijevod prve hadiske zbirke

Uronjenost u duhovne sfere Poslanikovog suneta prekida početak rata, koji Mahmut-efendiju zatječe u rodnoj Zenici, a nakon što shvata da se njegova domovina, narod i vjera suočavaju s izazovom historijskog nestanka, priključuje se odbrani zemlje, spreman žrtvovati sve najvrednije što je posjedovao.

Dvadeset pet godina nakon tih prijelomnih trenutaka, kaže, ne žali što je tako postupio baš kao što nimalo ne žali što se nekoliko godina nakon završetka rata penzionisao, pomalo udaljio od društvenih zbivanja i osamio. U toj osami, u najnižem dijelu kuće, u jednoj nevelikoj i knjigama pretrpanoj sobi, uz peć u koju neprekidno ubacuje suhe cjepanice, već 20 godina prevodi hadise moleći Boga da mu dadne života i snage da završi sve zamišljene projekte.

A dobro se sjeća s koliko je pažnje, ljubavi i straha počeo prevoditi prvi tom Tirmizijinog Sunena, zbirke sačinjene od 5.000 hadisa uvrštenih u četiri toma. Taj prevodilački posao trajao je gotovo deceniju i odgonetanje hadiskih značenja bilo je njegovo prevodilačko naukovanje u kojem je stjecao znanja i iskustva koja će koristiti u svim kasnijim prijevodima.

Nakon toga prevodi redom Sunen Ebu Davuda, u kojem je 4.800 hadisa, pa Ibn Madžin Sunen u sedam tomova, Nesaijev Sunen, Sahihul-Buhari i na kraju Muslimov Sahih. Od šest kompletno prevedenih zbirki dosad su objavljene tri: Tirmizijin Sunen, Ebu Davudov Sunen i Sahihul-Buhari, dok ostale tri čekaju da budu predstavljene javnosti u zemljama u kojima se govori bosanski jezik.

Tih šest zbirki nije odabrao slučajno jer to su, kako kaže, kanonske hadiske zbirke, što znači da je tradicija izučavanja islamske duhovnosti ustanovila konsenzus o njihovoj autentičnosti i vrijednosti napominjući da je Buharijina i Muslimova hadiska zaostavština najuniverzalnijeg karaktera.

“Postoje stotine zbirki hadisa. Sva islamska sunijska ulema jednoglasna je u mišljenju da su ovih šest hadiskih zbirki najpouzdanije zbirke na ovom svijetu, što se tiče vjerodostojnosti, pouzdanosti i autentičnosti hadisa. Buharijin El-Džami’ el-sahih i Muslimov Sahih zbirke su univerzalnog karaktera jer tretiraju tematiku iz svih područja islama i života. Ove četiri preostale zbirke tretiraju više šerijatskopravna pitanja. Baziraju se na propise islama i one ne govore o vjerovanju, životu Poslanika, nauci, Sudnjem danu – tretiraju samo propise.”

Buharija – principijelan kritičar

Bez ikakve dileme Buharijina je zbirka hadisa najznačajnija, kaže Mahmut-efendija pojašnjavajući da je Ismail el-Buhari bio najstrožiji sakupljač hadisa i veoma principijelan kritičar sadržaja svakog pojedinačnog hadisa. Osim uobičajenih pet uvjeta provjere autentičnosti hadisa, prije nego što bi pojedinačni hadis uvrstio u svoju zbirku, klanjao bi istihara-namaz, “pa ako je usnio da je pouzdan, uvrstio bi ga, a ako nije, odbacio bi ga. On je od 100.000 pouzdanih hadisa u svoju zbirku izabrao otprilike 9.000 s ponovljenim, a bez ponovljenih njegova zbirka ima približno 7.000 i to su najpouzdaniji hadisi.”

Hadis je najpreciznija nauka u univerzumu islamskih nauka. Zasniva se na egzaktnosti i čvrsto utvrđenim pravilima i u svojoj tradiciji razvila je niz kriterija kojima se određuje vjerodostojnost i pouzdanost onoga što se hadisom prenosi. Da bi se od nekoga mogao primiti hadis kao pouzdan, taj pojedinačni hadis morao je ispuniti pet uvjeta.

“Prvi uvjet je da mu je sened od početka do kraja spojen, znači, lanac prenosilaca od kojih je došao. To znači da je svaki prethodnik živio s prethodnikom i da je dokazano da je od njega uzeo hadis. To je spojenost. Drugi uvjet bio je da su svi ljudi pošteni i precizni, što podrazumijeva poštenje do te mjere da nikad nije bio sklon laži, da nije nikada u životu lagao, da je krajnje bio iskren i pošten kao čovjek, da je uvijek govorio istinu, da je precizan do te mjere da, ako prenosi hadis po pamćenju, onda da, jednom kada čuje, da ga doslovno upamti i prenosi, a ako prenosi pismeno, da nije pravio greške pri zapisivanju.”

No, da bi neki hadis bio smatran autentičnim, morao je zadovoljiti i tekstološke i semantičke provjere. Nije se smjela dogoditi bilo kakva nepodudarnost ili međusobna protivrječnost. Strogost u kanoniziranju hadisa toliko je izražena da proces zapravo uopće nije završen, a Mahmut-efendija kaže da se čak i danas odbacuju hadisi za koje se ispostavi da su u koliziji s novootkrivenim naučnim istinama.

“Treći uvjet jest da nema protivrječnosti, dakle, da pouzdane ravije [prenosioci] ne smiju protivrječiti jedni drugima. Imaš dvojicu iskrenih pouzdanih ravija, ali ako dolaze u koliziju u prenošenju hadisa (dakle, jedan govori jedno, drugi drugo), oba hadisa padaju u kategoriju slabih hadisa. Ne smije doći do kolizije između Kur’ana i hadisa, niti između hadisa samih, niti smije doći do kolizije s naukom. Ako hadis dođe u koliziju sa savremenom naukom, hadisi otpadaju. I kada se ti uvjeti ispune, peti je bio da nema skrivenih mahana u hadisu. To su onda posebni eksperti proučavali i gledali i neke mahane otkrivali.”

Kur’an i hadis su nerazdvojivi

A važnost hadiske predaje i suneta posljednjeg Božijeg Poslanika nemjerljiva je za pravilno razumijevanje samih temelja islamskog vjerovanja. Kur’an i hadis su nerazdvojivi i “nemoguće je razumjeti Kur’an bez poznavanja hadisa”, kaže Mahmut-efendija, svjestan da su mnogi islamski propisi i prakse uobličenje dobili tek u Poslanikovoj praksi. Bez tih znanja i tog uzora svakodnevno prakticiranje vjere ne bi bilo moguće jer su mnoge stvari, kako kaže, u Kur’anu tek načelno propisane.

“Kur’an je objavljen i donosi načelne propise. Kur’an je poput ustava, a propise islama sadržane u Kur’anu hadis pojašnjava, razjašnjava, konkretizuje i razrađuje i praktički primjenjuje, tako da je nemoguće razumjeti Kur’an bez poznavanja hadisa. Da bi se pravilno shvatio Kur’an, mora se poznavati hadis. Evo primjera: Kur’an naređuje namaz. Ne kaže ni kako ni koliko puta dnevno, koliko rekata, ništa. Sve je to Poslanik praktično primijenio i pokazao ashabima i onda rekao ‘Klanjajte ovako kako vidite mene da klanjam’. O hadžu: Allah u Kur’anu naređuje hadž, ali nema detalja, nema kako se obavlja; to je Poslanik pokazao i rekao ‘Uzmite od mene propise’. Post: ‘Postite!’, ali kako, od kada do kada se posti, koliko dana, šta kvari post, svi su ti detalji u hadisu. Dakle, sva razrada Kur’ana je u hadisu Poslanika, kao što je i razrada i primjena kur’anske misli u hadisu. I zbog toga je hadis nerazdvojiv od Kur’ana.”

Ono što Mahmut-efendija vidi kao najveći problem u tradiciji hadiske predaje jesu politika i neiskrenost. Već nakon Poslanikove smrti došlo je do podjela među muslimanima i političkog sektašenja, a u borbu za vlast bili su uvučeni i sami temelji islamskog vjerovanja. U tom periodu dolazi do bujanja lažnih hadisa, koji stvaraju pomutnju među vjernicima, a kao najeklatantnije primjere zloupotrebe Poslanikovog imena i povjerenja navodi izmišljanje hadisa u kojima su jedni veličali svog vođu Muaviju i onih u kojima su drugi veličali Aliju, uz tvrdnje da je on bio Poslaniku omiljena osoba.

Nakon Poslanikove smrti sakupljači hadisa preuzeli su veliku odgovornost, a imaju je i današnji prevodioci njihove zaostavštine. Karalić navodi primjer gotovo identičnog, ali ipak sadržajno suštinski različitog smisla jednog hadisa prenesenog u dva oblika, koji ilustrira s koliko se izazova susreće tumač hadiske predaje i koliko pažljiv mora biti u tom radu:

“Evo, danas se obistinjuje jedan Poslanikov hadis u kojem je rekao: ‘Jevreji su se podijelili na 71 frakciju, kršćani na 72 frakcije, a moji sljedbenici podijelit će se na 73 frakcije. Sve će u Džehennem, sve su na pogrešnom putu, osim jedne.’ ‘Ko su ti, Allahov Poslaniče, koja je ta prava frakcija?’, pitaju. U jednom hadisu Poslanik kaže ‘Oni koji budu slijedili onaj put koji slijedimo ja i moji ashabi.’ U drugoj predaji stoji ‘Na pravom su putu samo oni koji slijede put koji slijedim ja i moji ashabi danas.’ Šta to znači, koja je razlika između ‘moji ashabi’ i ‘moji ashabi danas’? Znači da će se ashabi podijeliti i neće se moći hadis primiti ni od svih ashaba. ‘Danas, koji sa mnom žive – to su jedini ispravni’; već nakon Poslanikove smrti došlo je do sukoba između Aiše, Muavije, hazreti Alije.”

Izučavanje hadiske tradicije

Zato je od suštinske važnosti da se hadiska predaja neprekidno izučava i provjerava, da se sučeljava s novim saznanjima i otkrićima i da se neprekidno u njoj nalaze uputstva za svakodnevno ponašanje. Život Božijeg Poslanika inspiracija je Mahmutu Karaliću, koji, uprkos ozbiljnim srčanim oboljenjima, ne posustaje u radu. Njegov prevodilački posao nastavlja se, a u svaki prevedeni redak ugradio je svoje znanje, ogroman trud i neskrivenu ljubav prema svojoj vjeri.

I dok se vatra u peći približava svojoj jari, a toplina zagrijane prostorije mili po licima onih koji borave u njenoj sigurnosti, čovjek ne može da se ne zapita koliko je potrebno samoće i odricanja da bi se preveli deseci hiljada stranica. Rijetki su ljudi poput Mahmut-efendije, oni su neobičnost i neponovljivost. Taj je čovjek u samoći svoje sobe obogatio bosanski jezik i bosanskohercegovačku kulturu kao malo koji duhovni pregalac u historiji jer čini nam se da ne postoje kultura i jezik koji imaju prevedenih šest hadiskih zbirki.

Sve je to Karalić uradio sam, bez ikakve institucionalne pomoći, materijalne podrške države i zajednice pravovjernih. I dok bi u drugim zemljama bio cijenjen i uvažavan, u Bosni i Hercegovini on je “neobični čovjek”, koji živi negdje na margini društva, zapostavljen i pomalo zaboravljen.

Ne smije mu niko čestito to reći, ali on u ovoj zemlji, i pored svega što je učinio za njenu pismenost, vjerovatno nikad neće postati član Akademije nauka i umjetnosti jer se cijeli život bavio prevođenjem “vjerske literature”, ne provodeći vrijeme u laskanju mediokritetima koji o svemu odlučuju.

Zato se nikad ne smije dozvoliti da u zaborav padne ime Mahmuta Karalića, Zeničanina, čovjeka koji je na bosanski jezik preveo šest kanonskih zbirki hadisa i koji bi u nekom boljem, prošlom vremenu svojim radom zaslužio da bude dio imaginarnog svijeta Jorgea Luisa Borgesa.

A u prilog svemu rečenom govori i podatak da je prof. Karalić zajedno s akademikom Esadom Durakovićem dobitnik ovogodišnje međunarodne nagrade za prijevod i međunarodno razumijevanje “Sheikh Hamad” u kategoriji za dostignuće u prijevodu koje dodjeljuje Katar.

Izvor: Al Jazeera / Jasmin Agić