Zeničanin nogometna ptica selica: Bojan Marković igrao u osam država i 12 klubova

Bojan Marković (32), rođeni Zeničanin, u svojoj karijeri nogometaša zadnje linije nastupao je u brojnim klubovima. Prve fudbalske korake napravio je u Mladosti iz Velike Obarske, a nakon toga je igrao za Rudar, Čelik, Borac i Slaviju.

Izvan granica naše države bio je član ruskog Spartak Nalčika, azerbejdžanskog Ravan Bakua, grčkog Panseraikosa, izraelskog Hapoel Ber Ševua, rumunskog CSMS Iasija, albanske Teute, a trenutno je član poljskog Ruča.

Moj grad 

– Kao dijete, sa porodicom sam zbog ratnih dešavanja napustio Zenicu i otišao za Bijeljinu. Sjećam se da sam kao mali, prolazeći pokraj Bilinog polja, zamišljao da ću jednog dana zaigrati za Čelik.

To mi se ostvarilo, proveo sam tri predivne godine na Bilinom polju i to će mi uvijek ostati draga uspomena. Uvijek kažem da je Zenica moj grad i rado mu se vraćam – kaže Marković na samom početku razgovora i dodaje da je, igrajući za Borac iz Banje Luke, upoznao današnju suprugu Zoricu, s kojom ima kćerkicu Mariju.

Fudbalsku avanturu po Evropi počeo je u Rusiji.

– Prvi odlazak izvan Bosne i Hercegovine bilo je veliko iskustvo za mene. Nalčik je stari grad na jugu Rusije, kod Kavkaza, gdje se održavaju brojni kulturni događaji. Imao sam čast da upoznam Miodraga Džudovića, tadašnjeg reprezentativca Crne Gore, koji mi je pomogao pri adaptaciji u novoj sredini.

Provodili smo dosta vremena obilazeći historijske znamenitosti u tom kraju. Posjetili smo i Elbrus, jednu od najopasnijih i najviših planina, neopisiva je – prisjeća se Marković.

Bogata iskustva

Bogata iskustva nosi i iz Izraela i Azerbejdžana.

– Igrao sam i u pustinji, u gradu Ber Ševi. Izrael je prekrasna država koja ima tri mora, iskoristio sam mogućnost da obiđem Mrtvo, Crveno i Sredozemno more. Naravno, posjetio sam i Jerusalem, gdje sam obišao i grob Isusa Hrista. Osjećaj je bio nevjerovatan, u tih desetak sekundi kao da je vrijeme stalo.

Tradicionalna ishrana u Izraelu se svodi na ribu i morske plodove. Naravno, nigdje nema hrane kao u Bosni.

U Azerbejdžanu sam živio u Bakuu, to je grad koji ima više od milion stanovnika i živi 24 sata na dan. Napravljen je vještački na Crnom moru, sa predivnim zgradama, dvoranama i stadionima, jer mnogo ulažu u sport – naglašava Marković.

D.Jurišić/Avaz.ba