AUTOR:
072INFO PORTAL

DATUM:

Škola, Kamberovića polje, stadion Čelika i Lamela, upravo to će vam odgovoriti Miroslav Topić kada ga pitate što pamti iz djetinjstva u Zenici. 

Naš sugovornik danas živi u Cincinnatiju, gradiću glumice Doris Day, redatelja Stevena Spielberga i medijskog magnata Teda Turnera. Miroslav je rođen u Zenici početkom 80-ih, a nakon izbjeglištva u Bosni i Hercegovini i Srbiji, s roditeljima je 1998. došao u Atlantu.

– Kao dječak očekivao sam Hollywood, ono što smo gledali na američkim filmovima. No, dogodio mi se pravi šok. Baš pamtim tu večer kada smo slijetali na aerodrom, sve je bilo veliko i blještavo. Kasnije sam vidio ogromna vozila, široke ceste… Sve je nekako bilo neočekivano, prisjeća se Miroslav, koji je u Athensu, gradiću pokraj Atlante, upisao 8. razred osnove škole. Od engleskog jezika je, kaže kroz osmijeh, znao tek nekoliko ružnih riječi iz filmova…

– Moj prvi dan u školi bio je težak. Kao da je taj Afroamerikanac znao da sam novi jer je, dok smo se mimoilazili na hodniku, uperio kišobran prema meni i nešto promrmljao. Samog sebe sam pitao gdje sam došao, napominje ovaj danas 36-godišnjak, prisjećajući se kako je u domovini bio odličan učenik…

– Od šest do 12 mjeseci sam se tražio. Rekao sam u redu, sada konačno razumijem što ljudi pričaju, počinjem razgovarati sa svojim vršnjacima, mogu gledati filmove, priznaje.

Četveročlana obitelj Topić u Atlantu je došla s četiri kovčega. Poput većine njihovih sunarodnjaka, na početku im nisu cvale ruže. Ali izdržali su i na pravi put izveli svoju djecu…

Miroslav se prvi put u domovinu vratio 2006. godine. I sve je odmah htio nadoknaditi…

– Sva ta nostalgija koju sam osjećao odjedanput me pogodila. Tamo sam imao prvo društvo, prvu ljubav, popio prvo pivo… Žudio sam za svime. Ne mogu opisati taj osjećaj otuđenosti, kao da je srce konačno bilo na mjestu, iskren je naš sugovornik.

U Americi je diplomirao međunarodne odnose, a kasnije je stekao i master u poslovnoj administraciji. Obitelj za školarinu nije ni znala: “Igrao sam nogomet za koledž pa sam dobio stipendiju. Kasnije sam sve sam plaćao”.

Prvi posao dobio je u prodavaonici hrane za životinje, no vrlo brzo je stigla ponuda u struci od Hershey kompanije koja proizvodi Kit Kat čokoladice, pa je u Georgiji tri godine bio prodajni predstavnik.

Kada je završio master prihvatio je posao za kompaniju Mars koja proizvodi M&M’s i Snickers. Zbog unapređenja morao je preseliti u Cincinnati gdje danas radi kao account menadžer s kupcima: “To je dobar posao. Na poslu sam tipično američki, od 8 do 5 sati”.

Topić odlazi u domovinu najmanje jedanput godišnje. Vuče ga kući, poput mnogih Bosanaca i Hercegovaca, priznaje…

– Reklo bi se, u Americi se stiču znanja i iskustva, a duša je tamo. Što više starim, sve više osjećam rodni kraj. Mislim da samo mi iz dijaspore to razumijemo, naglašava.

Naš sugovornik htio bi se zauvijek vratiti u Bosnu i Hercegovinu, ali smatra da trenutačno ta zemlja nema perspektive: “Iskreno se nadam da je u nekoj budućnosti moguća promjena nabolje, možda za pet ili deset godina. U tom slučaju, vratit ću se odmah”.

Na upit kako komentira činjenicu da mnogi njegovi vršnjaci žele otići iz BiH, a on razmišlja o povratku, odgovara: “To je paradoks. Svi misle da je trava zelenija negdje druge. Oni tamo imaju ono što mi nemamo ovdje i obrnuto. Najveće pitanje je čija je sreća veća. Sredina bi bila pravi odgovor na sve”.

Što dijelite u Americi iz Bosne i Hercegovine? “Pa sve, sve, sve… Od kulture, jezika, muzike, hrane… Sve ono što čini čovjeka”. Prema Miroslavovim riječima, njegova djeca bit će bogatija ako budu znala gdje su im korijeni…

Vi se nalazite u Brazilu i netko Vas pita odakle ste, što mu odgovarate? “Obično odgovaram da sam iz Amerike, ovdje živimo, ovdje nam je sve… Kada bi nekome rekao da sam iz Bosne, on bi pitao što radiš tamo, a onda im moraš objašnjavati da si samo tamo rođen”.

Dok šetamo prirodom, a sunce nad Cincinnatijem tone u tamu, Miroslav mi priznaje: “Vratio bih se, rado bih se vratio!”

Oslobođenje-Mojabih