Zeničanka Arnela Šabanović spojila sve ljubavi: Profesorica, bh. reprezentativka, slikarica i književnica

Dvadesetsedmogodišnja Zeničanka svoj život je odlučila posvetiti i sebi i drugima, zbog čega svoje slobodno vrijeme u potpunosti ispunjava aktivnostima za društveno dobro.

Nakon što je u februaru 2015. godine diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Zenici, Šabanović je upisala i drugi ciklus studija, svoje prvo radno iskustvo u struci stekla je u Mješovitoj srednjoj industrijskoj školi u Zenici, a trenutno radi kao nastavnica matematike u OŠ Kiseljak 1 Bilalovac. Osim toga, samostalno radi kao grafička i web dizajnerica.

Nogometom se bavi već desetak godina, a od jula 2017. godine brani boje najtrofejnijeg ženskog nogometnog kluba SFK 2000 s kojim je nastupala u grupnoj fazi UEFA Lige prvaka za žene. Od 2013. godine članica je ženske nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Ranije je nastupala i za klubove Čelik iz Zenice, Mladost iz Nević Polja, i Novi Travnik.

“Što se tiče moje sportske karijere, vrijedno spomena je i sticanje zvanja nogometne sutkinje pri Udruženju nogometnih sudija i instruktora Zeničko-dobojskog kantona te i to da ću uskoro biti vlasnica UEFA B trenerske licence. Velika sam zaljubljenica u slikarstvo, ali i poeziju. Što se tiče poezije, plan mi je da do kraja ove godine izdam svoju prvu knjigu. Dobitnica sam i književne nagrade za najromantičniju i najoriginalniju ljubavnu pjesmu na XVII javnom konkursu Pjesme nad pjesmama”, govori Šabanović na početku razgovora.

Ljubav prema nogometu se rodila prije više od 20 godina kada je dobila svoj prvi dres koji je bio napravljen od otrcane majice na kojoj je bio ušiven broj 11 i njeno ime.

“S divljenjem sam gledala taj skromno izrađeni dres dok su se ispred mene nizale slike budućnosti kakve samo dječija beskrajna mašta može izmaštati. Moje najdublje i najjače emocije vezale su se za nogomet. Vremenom, konci su popustili pa je na mom dresu ostala samo jedinica – ona, golmanska, a moja mašta je poprimila slike stvarnosti, nenamjerno učvršćujući moju ljubav prema nogometu. I tako, iz dana u dan, emocije su postajale sve jače… Često bi me drugi pitali: ‘Kako ti toliko nogomet može značiti? To je samo igra’. Nažalost, nisam mogla pronaći prave riječi kojima bih odgovorila na postavljeno pitanje, valjda iz straha da to što kažem drugi neće shvatiti, ili to neće biti dovoljno da odredi istinsku vrijednost nogometa. Tako sam ostajala bez teksta, nadajući se da će bar tišina dostojno nadomjestiti i opisati moja osjećanja. Ali istina je da se najiskrenije emocije ne opisuju, nego samo žive”, govori Šabanović.

Veliki utjecaj na to da se počne baviti sportom imao je njen otac koji je i sam, tokom školovanja na Braču, bio golman i branio boje tamošnjeg kluba, dok je za ljubav prema umjetnosti zaslužna majka koja se u slobodno vrijeme bavila slikarstvom i pisanjem poezije.

“Nažalost, ratna dešavanja su ih spriječila da rade ono što najviše vole, a samim tim su im ugasila i snove. Slušajući njihove priče, nekako spontano i sama sam se identificirala s njima i zavoljela ono što su i oni radili. Tako sam, osim vlastitih snova da postanem prosvjetna radnica, počela sanjati i njihove snove. Svoje likovne sposobnosti otkrila sam još u osnovnoj školi. Istina je da je umjetniku potrebno dosta vremena da se pronađe u nekom od likovnih motiva, a za mene su to dugi niz godina bili portreti koji su jedna od najtežih slikarskih disciplina. Želja za crtanjem portreta proizilazi iz moje želje za poznavanjem i prikazivanjem onoga što svako živo biće čini posebnim. Kruna mog rada je bila prva samostalna izložba održana 2013. godine u Gradskoj galeriji u Vitezu na kojoj sam predstavila realistične portrete rađene u tehnici grafitne olovke i olovke u boji”, izjavila je Šabanović.

Nakon toga sebi je pružila slobodu u odabiru likovnih motiva i slikarskih tehnika pa su tako nastala mnoga djela rađena u tehnici akrila i ulja na platnu ili papiru, a motivi koji se i danas najčešće “provlače” kroz njene radove su motivi drveta. Kako kaže, korijeni su mu u zemlji, dok granama seže ka nebu, baš kao i čovjek. Prije dvije godine Šabanović je u Zenici održala svoju drugu samostalnu izložbu koja je bila humanitarnog karaktera.

Na kraju razgovora je istakla kako svi u životu biraju čime će se baviti i čemu će posvetiti svoje vrijeme, a da je ona izabrala mnogo toga. Istina, nekad joj je teško sve to balansirati i na pravi način uskladiti obaveze, ali uz dobru organizaciju ništa joj ne predstavlja problem.

Klix.ba

Prethodni članakNemila kod Zenice: U slijetanju Opela povrijeđene četiri osobe
Sljedeći članakTradicija zeničke porodice Isak: Zajednički iftar u Lukovom Polju za 600 postača