Zeničke trojke napunile 10 godina: Kako Lamiji, Dženeti i Harisu sa samo 60 KM uljepšati djetinjstvo

Kada je porodica Spahić iz Koprivne kod Zenice, prije deset godina, dobila trojke, dvije kćerke Lamiju i Dženetu te sina Harisa, njihovoj sreći, ali, kako kažu, ni brigama nije bilo kraja. Suočeni s teškom finansijskom situacijom, ali i činjenicom da su se nakon 13 godina uspjeli ostvariti kao roditelji, emocije su bile itekako pomiješane.

Doček s osmijehom

Ekipa “Avaza” posjetila je ovu peteročlanu porodicu nakon deset godina otkako su govorili za naš list. Na kućnom pragu dočekuju nas s osmijehom.

– Bujrum, uđite. “Avaz” nam je tada mnogo valjao i učinio – riječi su Ferida Spahića.

Dok sjedimo u debelom hladu u dvorištu ispred kuće, prisjećaju se trenutka kada im je rečeno da će dobiti troje djece.

Rado dočekali našu ekipu

– Supruga Emina i ja bili smo u braku 13 godina. Pokušavali smo dobiti dijete, ali nije išlo. Obišli smo sve doktore, nema šta nismo pokušali, međutim, ništa – prisjeća se Ferid.

Ponosna majka Emina, koja je uspješno iznijela trudnoću, ne krije da je ostala zatečena kada joj je saopćeno da nosi trojke.

– Nakon ultrazvuka, kada je doktor rekao da nosim trojke, skamenila sam se. Hvala Bogu, trudnoća je prošla i evo ih danas tu su, živi i zdravi. U peti će razred – govori Emina.

S obzirom na to da su Emina i Ferid nezaposleni i žive od 30-ak maraka koje on zaradi na dnevnicu, uz dječiji doplatak koji za troje djece iznosi 33 marke, ne kriju da je teško.

Nisu zahtjevni

– Snalazimo se nekako, sastavljamo kraj s krajem. Jedva ih opremimo za školu. Valja kupiti po tri pribora, knjige, radne sveske, odjeću… A, bogami, valja ostaviti i za hranu – ističe Emina, dodajući da za ovu školsku godinu još nisu uspjeli kupiti ništa.

Uprkos teškoj situaciji u kojoj žive, tako što mjesec preživljavaju sa 60 maraka, kažu da nijednog trenutka ne žale što ih je Bog počastio s troje djece.

– Bez djece je život nikakav, iako je teško. Sve što su veći, veća je i obaveza. Odvojimo od sebe, dajemo njima. U školi su, također, dobri, nemamo problema s njima. Shvataju i našu situaciju, pa nisu ni previše zahtjevni – ističe Ferid.

Maštaju o traktoru

Spahići ističu da im je najteže što ne mogu ni najosnovnije osigurati djeci, međutim, iz dana u dan je borba i za hranu i druge potrepštine.

– Volio bih da nekako kupim traktor, pa da mogu ići u drva, prevoziti ljudima, pa da na taj način malo više uspijem zaraditi – Feridove su želje, kojeg svi oni koji mu žele pomoći mogu kontaktirati na broj telefona 062/866-167.

Avaz – D.PAŠALIĆ