ZENIČKE ZANATLIJE: Šnajderi rade bolje nego prije 30 godina, jufkari skoro izumrli

U gradovima širom Bosne i Hercegovne ranije se nalazilo na stotine zanatskih radnji, koje su činile žilu kucavicu zemlje. Kovači su proizvodili alatke za rad, stolari kućanske predmete, šnajderi i obućari odjeću i obuću za ljude… Drugi su proizvodili hranu, treći brinuli da su njihove komšije obrijani i ošišani.

Dolaskom modernog doba, ere tehnologije i velikih korporacija, stari zanati skoro da su izumrli.

Bh. novinska agencija Patria predstavljka šest najstarijih zanatskih radnji u Zenici. Neke od njih rade na granici rentabilnosti, a druge, poput šnajderske radnje Almira i Asima Mujagića posla ima više nego ranije.

Frizeri

Jedina prava brijačnica u Zenici nalazi se u naselju Carina, u ulici Maršala Tita. Radnju je osnovao Veljko Milošević nedugo poslije Drugog svjetskog rata. Prije 33 godine od njega je radnju preuzeo Rahmija Zukić, čiji su posao danas nastavila njegova djeca.

–  Radim od 1990., a moja sestra Elvedina počela je četiri godine ranije. Ovo je klasična brijačnica, gdje se muškarci mogu ošišati i obrijati. Naš posao je priznat kao stari zanat – objašnjava za agenciju Patria Muris Zukić. Dodaje da njegova brijačnica radi od 7 do 19 sati. Šišanje košta 6 a brijanje 4 KM. 

–  Ovdje se ljudi osjećaju prijatno, kao kod svoje kuće. Zbog toga imamo mušterije od sedam do 77 godina, a svraćaju i javne ličnosti poput glumca Emir Hadžihafizbegovića, Hazima Begagića ali navrati i bivši načelnik Zenice Omer Filipović. 

Staklari

Najstarija staklarska radnja u Zenici je ona u kojoj radi staklar Haris Aličehić u Staroj čaršiji. 

Radnja u kojoj je ovaj majstor učio zanat više ne postoji, bila je na mjestu gdje je sad robna kuća Bosanka, a radila je od 1965. do 1978. godine. Haris je u starom dijelu grada počeo raditi 1989. godine i tu je do danas.

– Od 2000. godine posla je sve manje. Ljudi sada koriste PVC stolariju kod koje nemamo mnogo intervencija. Ali, ne žalm se, nadam se da će radnju naslijediti i moj sin – kaže Aličehić.

Jufkari

Jedna od najstarijih zanatskih radnji u Zenici nalazi se u Fakultetskoj ulici, a riječ je o radnji za proizvodnju jufki, kadaifa i korneta. 

Vlasnike radnje Islam Selami kaže da je u radnji prvo radio njegov djed Mislim Selami. Nema pouzdanih podataka kada je radnja otvorena, nakon njega radnju je preuzeo njegov otac Selam Selami a od 1968. godine radnju je preuzeo on.

Kadaif, jufke i kornete Islam pravi od brašna, jaja i mlijeka. Kaže da posla nakon rata ima sve manje.

– Najviše posla imamo za vrijeme bajramskih praznika. Ranije sam imao uposlena i dva radnika a sada radim sam – kaže Islam Selami.

Urari

Najstariju urarsku radnju u centru Zenice drži Benjamin Gladan, otvorio ju je njegov djed Muhamed Gladan 1950. godine. Benjanim kaže da je jedan od rijetkih kvalifikovanih urara, a zanimljivim poslom bavi se od osnove škole. Zajedno u radnji sa Benjaminom radi i njegov sin Dženan.

Benjamin kaže da su ranije mogli živjeti samo od servisiranja satova radnicima Željezare, koja je upošljavala 25.000 ljudi, i svi su manje ili više imali satove. 

Benjaminov sin Dženan objašnjava da voli ovaj posao. 

– Posao urara je zanimljivo jer se stalno nešto novo uči. Idemo na seminare, idemo u korak sa vremenom. Savladali smo sve operacije što se tiče mehaničkih i elektronskih satova i taj posao dobro radimo – kaže Dženan.

Šnajderi

Šnajdersku radnju Almira i Asmira Mujagića u centru Zenice otvorio je njihov otac 1969. godine. Sinovi objašnjavaju kako je otac nekoliko godina zanat učio kod nekog šnajdera, da bi nakon toga otvorio vlastitu radnju.

–  Brat i ja smo na usluzi čaršiji. Posla ima koliko ga čovjek želi. Nažalost, jako malo mladih ljudi danas želi da se bavi ovim poslo, iako njega sada imam više nego prije. Valjda ljudi nisu u situaciji da kupuju novo, pa donose nama da kratimo, sužavamo i krpimo – objašnjava Almir.

Obućari

Jedan od najpoznatijih obućara u Zenici je Salih Pašanbegović Pašan. Ovim zanatom se bavi od 1965. Godine. Prvo samo honorarno, nakon smjene u Željezari, a od prije dvadesetak godina ovo mu je osnovna djelatnost.

– Iako imam 67 godina, radim i do 12 sati dnevno. Najvažnije mi je da imam i nasljednika, sina koji će ako Bog da nastavi ovaj moj posao – kaže Salih.

Uz popravku obuće Salih se bavi i proizvodnjom ortopedskih cipela, uložaka, plesnih cipela. Cijene u ovoj radnji nisu promijenjene od 1993. godine, pa je i dobit radnje dosta umanjena, ali se majstor ne žali.

Kaže da su mu najveća konkurencija jefitne cipele iz Kine.