Ženskim imenom se ulice u BiH rijetko nazivaju, u nekim gradovima nema nijedne

Bosansko Grahovo uskoro bi moglo dobiti ulicu posvećenu humanitarki Željki Prši. Ukoliko lokalna vlast odobri ovu inicijativu, bit će to prva ulica u tom gradu na jugozapadu BiH koja je nazvana po ženi.

Prema istraživanju, provedenom u okviru kampanje “100 žena – 100 ulica po ženama“, Bosansko Grahovo jedino nema ulicu sa imenom žene. Ovo istraživanje, provedeno je u 12 gradova i općina u BiH.

U Udruženju žena “Bosansko Grahovo” smatraju da je vrijeme da se situacija promijeni i da lokalna zajednica oda počast zaslužnim ženama.

Danka Zelić, predsjednica ovog udruženja, podsjeća da je Željka Prša do trenutka smrti 2020. godine bila posvećena pomaganju drugima, ostavljajući veliki trag u životima ljudi.

U rodno Bosansko Grahovo vratila se 1999. godine, nakon što je dio života provela u Sarajevu.

“Brinula je o stanovništvu, a osobito starijima, iako ni sama nije imala ništa. Jedina je imala vozilo, pa je vozila ljude doktoru i dovozila starijima pomoć. Mnoge generacije odgojene su na pričama da su samo muškarci bili zaslužni i mislim da je vrijeme da to ispravimo”, kaže Zelić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, Bosansko Grahovo ima oko 2.500 stanovnika. Ova općina ima 24 ulice, a među njima četiri uopće nemaju naziv.

Uz Željku Pršu, lokalno udruženje predložilo je, također, da jedna od ulica bude nazvana po Boji Gašić-Ivetić, učesnici Narodnooslobodilačke borbe (NOB) u Drugom svjetskom ratu.

Na listi ovog udruženja zaslužnih žena su i Jelena Bilbija Lapčević, književnica, novinarka i spikerica, te Manda Vulić, jedna od prvih civilni žrtava rata 1992. godine.

Inicijativa aktivistica iz Bosanskog Grahova upućena je načelniku Urošu Đuranu, koji kaže da je prethodno potrebno ispuniti administrativnu procedure.

“Trebamo prvo napraviti komisiju za imenovanje ulica koja će primiti te prijedloge. No, uvjeren da ćemo napraviti bar jednu ulicu po imenu neke zaslužne Grahovljanke”, kaže za RSE Đuran.

Manje od tri posto ulica nazvano po ženama

Istraživanje koje su u 12 općina i gradova provele nevladine organizacije okupljene u inicijativu „Mir sa ženskim licem“, pokazalo je da tek 2,8 posto ulica nosi naziv po istaknutim ženskim ličnostima.

Od ukupno 4.076 ulica, samo njih 115 nosi ime po ženama ili su povezane sa ženskim aktivizmom.

Najviše ih je u Banjaluci, na sjeverozapadu zemlje. Od ukupno 650 ulica u tom gradu, 43 su nazvane po ženama.

Neke od njih su Ulica Diane Budisavljević, koja je tokom Drugog svjetskog rata iz ustaških logora spasila najmanje 7.000 djece, Bulevar Desanke Maksimović, jedne od najpoznatijih srpskih pjesnikinja, te ulica Marije Bursać, partizanke u Drugom svjetskom ratu.

Istovremeno, u Mostaru, na jugu BiH, postoji samo jednu „ženska“ ulica, među njih ukupno 197. Radi se o Ulici kraljice Katarine, posvećene bosanskoj kraljici Katarini Kosača-Kotromanić koja je preminula 1478. godine u Rimu.

Jednu ulicu sa ženskim imenom ima i Bratunac, na istoku BiH, dok dvije postoje u Zenici, u centralnoj BiH.

Od 1.300 ulica u Sarajevu, samo 18 nazvano po ženama

Na području Sarajeva postoji više od 1.300 ulica. Od toga, samo 18 ulica u glavnom gradu BiH imenovano je po ženama ili njihovi nazivi imaju veze s njima.

Tek tri se nalaze u centru grada i uglavnom se radi o manjim ulicama.

Ulica Mis Irbina nazvana je po engleskoj humanitarki i prosvjetiteljici Adeline Paulini Irby, koja je u Sarajevu otvorila školu za siromašne djevojčice.

Šetnja ovom ulicom ne oduzima mnogo vremena, pa od njenog početka do kraja potrebno je napraviti tek 350 „ženskih“ koraka.

Tokom pješačenja ulicom Velika avlija Laure Papo Bohorete, također u urbanom dijelu grada, može se izbrojati stotinjak koraka.

Ova ulica imenovana je po jevrejskoj spisateljici i prevoditeljici koja se smatra prvom bh. feministkinjom.

Znaju li Sarajlije koje ulice nose ženska imena?

Većina onih u anketi RSE, nije upoznata sa time. Amina smatra da se pri dodjeli naziva muškarci stavljaju u prvi plan.

„Većina ulica nazvana je po muškarcima i mislim da smo na neki način diskriminisane“, kaže Amina.

Zoranu je poznata jedino ulica u sarajevskom naselju Hrasno, posvećena Azizi Šaćirbegović, ginekologinji i članici organizacije „Mladi muslimani“, osnovane 1939. godine, koja je nakon Drugog svjetskog rata zbog političkih pritisaka emigrirala u Sjedinjene Američke Države (SAD).

„Ima još jedna, ali ne mogu da se sjetim gdje se nalazi. Mislim da je ovima koji odlučuju to najmanji, zadnji problem. Promijenili su dosta naziva. Dijele kao i sve. Mi ćemo deset ovih, a vi deset onih“, kaže Zoran iz Sarajeva.

Njegova sugrađanka Sendina ističe da je nedostatak ulica nazvanih po ženama produkt patrijarhalnog sistema.

„Znam u Sarajevu samo za Mis Irbinu i nijedna druga mi ne pada na pamet. Očigledno je, kao i svemu, i tu zastupljenost žena mnogo manja. Mislim da ima mnogo žena u BiH koje zaslužuju da ulice nose naziv po njima. Mislim da je to posljedica patrijarhalnog društva, gdje ženama nije mjesto javnoj sferi, što podrazumijeva i imena ulica“, ističe Sendina.

Komplicirane procedure

Uz nedostatak političke volje, kompleksna procedura za dodjelu naziva ulica dodatno otežava proces.

U Kantonu Sarajevo (jednom od deset kantona u Federaciji BiH) ovaj proces i dalje se provodi u skladu sa odlukom o imenovanju ulica, trgova i mostova iz 1997. godine.

Inicijative mogu podnositi općinski vijećnici, te grupe i udruženja građana. Nakon toga zahtjev ide na nadležnu općinu, a potom u mjesnu zajednicu.

Slijedi javna rasprava, potom izjašnjavanje općinskog vijeća, a zatim i Komisije za obilježavanje, čuvanje i njegovanje historijskih događaja i ličnosti pri Skupštini Kantona Sarajevo.

Sljedeća instanca je Skupština KS, nakon čega se zahtjev za promjenu imena šalje kantonalnom Zavodu za planiranje.

Jasmina Mršo, članica Komisije za obilježavanje, čuvanje i njegovanje historijskih događaja i ličnosti pri Skupštini KS kaže za RSE da je u proceduri usvajanje nove odluke o imenovanju ulica.

Ova odluka predviđa uvođenje takozvanih počasnih ulica, kao i to da jedan od kriterija bude rodna ravnopravnost pri dodjeli naziva.

Uzroke male zastupljenosti žena u nazivima ulica, Mršo vidi u patrijarhalnoj prošlosti, ali i sadašnjosti bh. društva.

“Imamo tu herojsku kulturu, koju pokušavamo da gajimo i koja je pomalo ’mačistička’. Ne bih nikome osporavala ove sentimente, ali istina je da zanemarujemo i ovaj drugi, feministički sentiment koji nam je potreban da motivišemo nove generacije žena, tako što će u memorijalnoj kulturi biti prisutne žene koje su označile našu prošlost”, kaže Mršo.

Nevidljive žene

S ciljem povećanja zastupljenosti žena u nazivima ulica i trgova, u 12 općina i gradova pokrenuta je inicijativa “100 žena – 100 ulica po ženama“.

Kampanjom se želi ukazati na drastičnu rodnu nejednakost u imenovanju ulica po zaslužnim osobama iz prošlosti.

U Fondaciji „Lara“ iz Bijeljine, na sjeveroistoku države, koja je koordinator kampanje u koju je uključeno desetak nevladinih organizacija, ističu da je cilj promjena u politikama obilježavanja javnog prostora BiH.

“Očigledno je da imamo nedostatak obzira kad je u pitanju doprinos žena u istorijskom djelovanju. Ukoliko pročitate šta se uči kroz u udžbenicima istorije u školama, jako malo se pominju žene. Samim tim što ih nema u istorijskom narativu, manje ih ima u obilježavanju prostora i to dovodi do još veće diskriminacije”, kaže za RSE Ljilja Lukić, predstavnica Fondacije.

Također, ističe da je dodjela naziva ulicama podložna političkim odnosima, prilikom čega se vodi računa o nacionalnom balansu.

“Veliki broj ulica nosi nazive po muškarcima koji su u proteklom ratu bili recimo komandanti ratnih brigada. Možete, čak, naći više ulica nazvanih po geografskim pojmovima, nego što ima ulica po ženama. Nije nam želja da tražimo brisanje naziva i davanje novih, jer to nosi i finansijske troškove, nego tražimo davanje takvih naziva novima ulicama. Da se pamte žene koje su radile za dobrobit zajednice i da hodamo ‘ženskim ‘ ulicama”, ističe Lukić.

U okviru kampanje”100 žena – 100 ulica po ženama”, koja je rezultat je suradnje ženske mirovne inicijative „Mir sa ženskim licem“, vlastima pojedinih lokalnih zajednica, već su upućeni prijedlozi imena zaslužnih žena.

Helsinški parlament građana i Fondacija „Udružene žene“ uputili su krajem novembra inicijativu Gradu Banjaluci za dodjelu naziva ulica po Vahidi Maglajlić, heroini iz Drugog svjetskog rata, te Miri Kesić, koja je nakon Drugog svjetskog rata otvarala domove za nezbrinutu djecu.

U Banjaluci je, u vrijeme bivše Jugoslavije, postojala ulica Vahide Maglajlić, ali joj je ona „oduzeta“ tokom ratnih devedesetih.

Vratiti Banjaluci ulicu Vahide Maglajlić

Dragana Dardić, predsjednica Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da su ulice više od pukog imena. Iz njih se iščitava kome jedno društvo pridaje važnost, kao i istorija muškaraca i žena na određenom prostoru.

„Zato je važno da se u tu vrstu javnih prostora upišu i ženska imena. Sa stanovišta rodne ravnopravnosti važno je da se ne zaborave prostori kao što su ulice, koje su u znaku muške dominacije. To je definitivno dio naše patrijarhalne kulture. Dakle, nazivi ulica odražavaju tu kulturu koja je u svemu davala prednost muškarcima“, ističe Dardić.

U martu ove godine objavljen je Leksikon o ženama koje su pomjerile granice u svojim zajednicama u BiH.

Ovaj publikacija izdanje je Foruma Ziviler Friedensdienst, Fondacije „Lara“ Bijeljina, te Udruženja “Horizonti” Tuzla.

Iako je u naslovu leksikona simbolično spomenuto sto žena, u centralnom dijelu leksikona se nalaze crtice iz života 77 žena, jer je ostavljena mogućnost za kontinuirano dopunjavanje ove publikacije.

Abecednim redom u leksikonu se nižu biografije heroina antifašističke borbe, učiteljica, profesorica, umjetnica, liječnica, novinarki, arhitektica, političkih aktivistkica i humanitarnih radnica.

Prva crtica posvećena je Aidi Buturović, bibliotekarki u sarajevskoj Vijećnici, koja je spašavala knjige 25. augusta 1992. godine, kada je zgrada zapaljena granatom s položaja Vojske Republike Srpske (RS).

Leksikon završava biografijom Živojinke Žiže Mažar, glumice koja je, kako piše, svojim ulogama i gostovanjima Banja Luku učinila prepoznatljivim kulturnim središtem BiH i bivše Jugoslavije.