Život nije takmičenje! Zašto se onda upoređujemo s drugima?

Umjesto da se trudite biti svoji, ostvariti sebe i ostaviti pozitivan, autentičan trag, vi tražite načine kako biti netko drugi, kako kopirati tuđi život do najmanje sitnice, jer smatrate da ćete tako pronaći sreću. Mnogi ljudi smatraju da su nam najviše štete donijele društvene mreže, jer potiču nas svakodnevno na uspoređivanje s drugima.

Realnost je, otkako je čovjeka, uvijek je bilo onih “naprednih” i onih “manje naprednih” koji su se uspješnima divili iz prikrajka. Onih koji su odabrali ne činiti ništa za sebe, kitili se tuđim perjem i neuspješno pokušavali živjeti tuđi život. Društvene mreže su samo stvorile uvid u ono što je odavno znano, da je svaki čovjek jedna svojevrsna enigma, te koliko može biti dobar, toliko može biti loš i poguban za pojedinca ili cijelu skupinu ljudi ukoliko ne radi na sebi.

Oni koji zavide i ne rade na sebi, uvijek će pronaći način da bi osuđivali tuđe postupke, pokušavali srušiti nečije snove, iz jedne želje, da ti uspješni budu jednaki njima – nezadovoljni i prosječni. I niko im nije stavio tu etiketu, niko drugi ih nije svrstao u taj koš, doli sami sebe svojim postupcima, očajavanjem da pobjegnu od osobe koju vide u ogledalu svaki dan. Nisu prihvatili sebe, jer to je ono čega se najviše plaše i oko čega se moraju vraški potruditi, da bi postali uspješni kao oni kojima zavide.

Zavide im na hrabrosti, autentičnosti, spontanosti i iskrenosti. Jer, ono što su oni zatomili u sebi, iritira ih kad pronađu u drugim ljudima. A drugi ljudi kao efekt ogledala na njih prenose ono što smatraju svojim nedostatkom. I tako u krug, od pamtivijeka.

Na zle jezike i ljubomorne ljude, ne treba se previše obazirati. To vam je samo dodatan vjetar u leđa, jer očigledno radite nešto jako dobro, kad ste drugima uzor i ono što oni žele postati. No, niko vas ne može zamijeniti, niti posjedovati iste osobine i kvalitete koje vi imate. Upoređivanjem s drugima najveću štetu nanosimo sebi, ne nužno onima s kojima se upoređujemo.

No, i u tome imamo dvije medalje priče, a jedna od njih može imati loše posljedice na druge ljude. Jedna je uspoređivanje s onima koje smatramo lošijima od sebe, te pritom omalovažavanje istih, a uzdizanje sebe.

Time samo pokazujemo da smo i dalje nesigurni, da se ne smatramo dovoljno uspješnima i sposobnima, jer putem kojim koračamo moramo se uspoređivati s onima kojima ne ide kao nama. I volimo ih spuštati, podbadati ih i trljati im o nos njihove propuste, dok s druge strane ne vidimo da zapravo sebi trljamo na nos to da nismo toliko različiti, jer i dalje svi vibriramo isti nedostatak vjere, samopouzdanja i autentičnosti.

Upoređivanjem s naprednijima od nas također možemo izazvati dvije reakcije i razviti nova uvjerenja. Jedno od njih je ono negativno, da nismo ni blizu tih sposobnosti i tih uspjeha, a drugo od njih jest to da ćemo kroz tuđi uspjeh sagledati svoje korake i shvatiti gdje možda griješimo, naučit ćemo od tih ljudi nešto korisno, nešto poticajno i okrenuti se daljnjem rastu. To je ujedno i najbolja varijanta, ono čemu treba stremiti ako niste zadovoljni kojim putem idete, ili trenutno ne vidite napredak.

Pokušajte učiti od ljudi koji su napredniji od vas u bilo kojem smislu. Pružite i njima i sebi priliku da vam pokažu dobre i zanimljive strane života, shvatite to kao pouku da učite još više o sebi, kako biste vi bili bolja verzija sebe. Pritom, imajte na umu da ostanete isključivo svoji, da ne prisvajate njihove lekcije kao jedino vrijedno i valjano za vaše ciljeve, ali nemojte niti odmahnuti rukom kao da su te lekcije nepotrebne.

Učimo dok smo živi, i ne znamo sve. Uvijek će postojati nešto na čemu ćemo morati dodatno poraditi, nešto što će vama ići lakše, drugima teže i obratno. I u tome jest ljepota. Jer, kroz život ćemo i privlačiti ljude koji su vrlo vjerojatno totalna suprotnost, kako bismo kroz ta iskustva poradili na onim dijelovima sebe koje tako rado zapuštamo i skrivamo, jer ne smatramo da možemo nešto postići na tom polju.

I shvatit ćemo, niko od nas nije kreiran da bude savršen, već da istražuje i uči o sebi, te čini svoje nesavršenosti svojim alatom do uspjeha. A koliko ćete postići i čemu težite, na vama je, taj odgovor se ne nalazi u drugim ljudima i tuđim životima.

Život nije bojno polje, niti mjesto u koje ste bačeni kako biste se konstantno natjecali s drugima i uspoređivali svoje kvalitete i mane. Život je dar koji biste trebali njegovati ispravno, kako biste otkrili koliko ljepote vas može čekati ukoliko otvorite oči da je vidite.

Drugi ljudi su tu da s nama koračaju kroz oluje, da možda i budu naše oluje, kako bismo mi postali jači i očvrsnuli kroz bitke. Ali, nikako nisu tu da im umanjujemo vrijednost, da uspoređujemo našu vrijednost i trudimo se biti ono što nismo.

Pokušajte pronaći svoje ja, ostvariti svoje ciljeve, pomoći onima koji smatraju da ste napredniji od njih, ne sputavati ih i ne rušiti im samopouzdanje. Također, ne zatvarajte sebi vrata za napredak i učenje od onih ljudi koji vama predstavljaju izazov i uzore.

Naposljetku, živite tako da ste ponosni na svaki dan svog života, i na ono dobro i manje dobro, korigirajte svoje mane, pretvorite ih u koristan alat koji će vam pomoći na putu ka autentičnosti, gdje će vas razdvajati od drugih ljudi i dodatno istaknuti vaš sjaj.

Budite svoji!

Atma.hr

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE