25.04.
Svatko ima svoju životnu priču pa tako i ja. Moja životna priča se svodi na zaključak da nikad ne treba odustati ma koliko teško bilo.
Kao dječak još od malih nogu imao sam dosta zdravstvenih problema tačnije sa nogama. Ležanje u banjama u Fojnici zatim 3 mjeseca i više noge u gipsu kući, ne znam tačno šta ali ukratko problemi s koljenima, krive noge neispravan hod…
Sve se promijenilo 2015 godine, rekreativna vožnja zatim želja za nečim većim boljim. Tačnije, tad se probudila velika ljubav za biciklizmom u meni, sve zbog jednog čovjeka mog bivšeg trenera Adnana Derlića iz BK Pedala Žepče. Vidjevši njega kako prolazi često biciklom trenirajući do svoje vikendice i nazad poželim da i ja budem dio njihovog tima i treniram kao i oni, a zatim uzimam učešća na takmičenjima.
Početkom 2016 god. pridružujem se njihovom klubu i već sam takmičar, prvi cilj je završen. Tu godinu sam se takmičio u brdskom biciklizmu, stekao mnogo prijatelja i osjetio šta je slast trke.
MTB je čudo svo to zelenilo, kamenje, makadam, brdo, padovi jednostavno za poželjeti, ali krajem 2016 godine posuđujem od druga cestovni bajk i moja prva vožnja je bila za Dan Državnosti BiH, ruta Begov Han – Travnik i nazad 130km. To je moj prvi susret sa cestovnim biciklizmom i definitivno osvaja me u cijelosti. Odlučim prodati MTB bajk da bi mogao kupiti taj cestovni bicikl od druga i takmičiti se u cestovnom biciklizmu.
Premijer ligu BiH u drumskom biciklizmu 2017 godine završavam na 3. poziciji u kategoriji junior.
Pored biciklizma budi se i ljubav za trčanjem. Počevsi sa 2-3 km rekreativnog trčanja danas iza sebe imam 3 polumaratona u samo godinu i pol dana i par manjih trka od 5 i 10km.
Moj prvi polumaraton distanca od 21,4km završavam sa vremenom od 1h 58min, što je idealno vrijeme za jednog rekretivca i početnika u trčanju.
Super saad sam polumaratonac kakav samo osjećaj i doživljaj, nevjerovatno vjerujte mi. Finišerska linija i medalja se ne može zamijeniti novcem niti bilo čim, to znaju polumaratonci i ostali trkači.
Krajem 2017god negdje 9-10 mjesec na treningu trčanja doživio sam bolnu povredu istegnuće ligamenata i prijelom distalnog dijela fibule.
Znate kako to ide gips hodanje po bolnicama terapije itd itd… Ali i to se rješi sve do kraja godine, tako da već 2018 god. se ponovo vraćam treningu i napokon ostavljam štake.
Iako nije preporučljivo tako brzo nakon povrede koju sam doživio, spremam se u jako kratkom periodu za Splitski polumaraton 25.2.2018 god.
Jako sam želio tu Splitsku medalju i tako da sam otišao po nju. Nakon povrede Splitski polumaraton završavam za 1h 56min gdje obaram svoj rekord.
Pripreme idu dalje i želim skinuti vrijeme ispod 1h 50min u što kraćem roku.
Iza Splita tu je Mostarski polumaraton i lijepi mjesec mart idealan za obaranje vremena, napokon ono sto sam i želio 1h 48min. Razlika je bila velikih 8 minuta od Splitskog polumaratona. Mnogi trkači znaju šta znači trčati polumaraton nakon takve povrede.
Sad imam cilj slijedeće godina istrčati polumaraton za 1h 40min. U ovoj ili slijedecoj godini imam cilj istrčati svoj prvi maraton, a to ćemo vidjeti kako zdravlje posluži.
Od ove godine vozim za BK Tuzla i nadam se da ih neću iznevjeriti.
Moj život je ispunjen sportom u potpunosti i uživam u tome. Moj cilj je u glavi duboko urezan i znam šta zelim i radim na tome iz dana u dan.
Triatlon je sve popularniji tako da sam se odlučio i za to. Tri sporta u jednom, trčanje, plivanje,biciklizam. Moj životni san je postati Ironman (željezni čovjek) distanca od 180km bicikla vožnje, 42,4km trčanja i 3,9km plivanja.
Trenutno se spremam za halfIronman distanca u pola od full distance. Nadam se da ću postati halfIronman do 21god. A za Ironman full distancu dug je put tako da se nadam do 25 god. da ću biti spreman riješiti i to i ispuniti svoj spomenuti san.
Jako je tesko uspjeti sam to svi znaju. Posebno kada najbliži tj porodica nije uz vas i nemate ama baš nikog i nikakavu podršku. Teško je sam snaliziti se i finansiski jer sve je teže naći sponzore. Nadam se u budućnosti da će sponzori prepoznati moj trud i rad i da ću imati bar jedan mali dio sponzora kao i većina sportaša koji znaju da ne mogu bez njih.
Trenutno vozim specialized bicikl stariji model tako da ne mogu nešto previše napraviti u biciklizmu s biciklom koje imam, ali trudim se. Naredne godine mislim da će biti novi bicikl i tad ću dokazati koliko mogu.
Za većinu sam lud, smiješan, budala jer svaki dan toliko trčati voziti, to većina ljudi ne može shvatiti i gledaju na to kao na jednu veliku glupost.
Davno sam trebao odustati da sam slušao druge, ali tuđa mišljenja me ne zanimaju.
Od početka sam sam, teško je, boli, ali nadam se da ću uspjeti i ispuniti svoje snove.
Nikad ne treba odustati, ma koliko tesko bilo!!!
