Zlo koje pogađa naše društvo: Likvidirali su sjekirama i vatrenim oružjem, pucali u leđa i gušili žrtve

U posljednje vrijeme, naša zajednica je zgrožena nizom zločina koji su šokirali javnost svojom beskrupuloznom brutalnošću. Ovi gnusni činovi nasilja pokazuju na duboke pukotine u našem društvu, istovremeno potičući nas na razmišljanje o našoj reakciji ili nedostatku iste.

Dževad Korman, direktor Uprave policije Tuzlanskog kantona, izjavio je dan nakon što je policajac Elvis Ćustendil ubio Amru Kahrimanović da je ubica bio ranije disciplinski kažnjavan, ali je ipak napredovao u karijeri te postao zamjenik komandira. Korman je izrazio iznenađenje kako je policajac s takvim radnim stažom i reputacijom mogao izvršiti takav zločin.

Jedan od najstravičnijih zločina dogodio se u Gradačcu u avgustu prošle godine. Nermin Sulejmanović, putem Instagrama, emitirao je uživo kako likvidira svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović, te oca i sina, Džengiza i Denisa Ondera. Prije nego što je okončao vlastiti život, pokazao je nevjerojatnu hladnokrvnost, najavivši da ima još ljudi na listi za odstrel.

U Prijedoru, stanovnici su ostali u šoku nakon što je Žarko Zorić brutalno likvidirao svoju djevojku Nedu Milojević, te zapalio stan prije nego što je otišao u kafić da pije i kocka se.

Sjećamo se i zločina Gorana Kotarana iz Bosanske Dubice, koji je izvršio likvidaciju Predraga Vrbana i Seada Kanurića. Ti slučajevi samo su dio zastrašujuće stvarnosti s kojom se suočavamo.

No, iza ovih užasnih priča stoje ljudi – žrtve, počinitelji i njihove porodice, čiji su životi zauvijek promijenjeni. Nizama Hećimović, nevina žrtva Gradačca, ostavila je iza sebe dijete i roditelje koji se još uvijek bore s traumom. Porodica Džengiza i Denisa Ondera, također, živi s nezamislivom gubitkom.

Na drugoj strani, stoji Nermin Sulejmanović, koji je počinio strašan zločin prije nego što je okončao vlastiti život. Pitanja o njegovim motivima ostaju bez odgovora, a tragedija njegove sudbine podsjeća nas na potrebu za pravilnim pristupom mentalnom zdravlju i prevenciji nasilja.

Osim toga, postoje i druge priče koje se ne smiju zaboraviti – priče o hrabrosti, odlučnosti i zajedništvu u borbi protiv nasilja. Priče o ljudima koji se bore za pravdu i podršku žrtvama, o onima koji rade na izgradnji boljeg društva za sve nas.

Kroz ove priče, vidimo složenost i dubinu problema s kojima se suočavamo kao društvo. Iako put prema promjeni može biti težak i zahtjevan, on je neophodan ako želimo stvoriti sigurnije i suosjećajnije okruženje za sve nas.