Značaj vode za organizam – koliko unositi i posljedice ako to ne činimo dovoljno

voda casa cesma vodovod
Podijelite vijest

Prof dr Tomislav Jovanović za portal N1 ističe da je voda najvažniji sastojak našeg organizma.

„Život započinje u vodi, završava u vodi. Količina vode u oganizmu je procentualno u odnosu na tjelesnu masu ravna procentu vode na zemljinoj kugli. Za srednju životnu dob to je oko 60 odsto“, kaže on.

Dr Jovanović naglašava da je voda neophodna zarad „odžavanja funkcije života“.

„Nijedna funkcija u organizmu se ne može obaviti bez prisustva vode. Voda je kao kohezioni faktor. Faktor integriteta i normalnih funkcija. Za sve oblike transporta, za održavanje tjelesne temperature, za funkciju bubrega, mozga, srca i svih vitalnih organa“, ističe on.

Održavanje konstantne količine vode je osnovni razlog unosa. Voda se unosi na dva načina.

„Najviše putem hrane i pijenjem vode. Količina vode koja se unosi njenim pijenjem određena je mahanizmom žeđi i aktom pijenja, a na osnovu prethodnog gubitka vode. Postoji elativna ravnoteža između ovih složenih neuronskih mehanizama“, kaže dr Jovanović.

Dodaje da ako je gubitak vode iz organizma veći od unosa putem hrane gubitak, vode se mora nadoknaditi njenim pijenjem.

Ako u organizam ne unosimo dovoljno vode, dr. Jovanović kaže da nastaje niz poremećaja koji ne mogu biti kompezoveni sa vodom koja nastaje u toku metaboličkih aktivnosti i koja se naziva endogena voda u obimu oko 700ml. Gubitak vode između 7 i 10 odsto može biti fatalan, dodaje on.

S druge strane, doktor naglašava da se može i pretjarati sa unosom vode.

„Unos vode značajno iznad osjećaja žeđi dovodi prvo do gastrointerstinalnih problema, a onda do snažne bubrežne stimualacije radi ubrzane eleminacije viška putem mokraće. Ako mehanizmi eliminacije ne uspiju da izbace viškove vode uz nastavak njenog unosa nože se fatalno završiti“, upozorava on.

Nedovoljna količina pijaće vode je problem savremenog čovječanstva. Na žalost, značajan broj stanovnika na Zemlji je prinuđen da koristi i zdavstveno neispravnu vodu što dovodi do teških posljedica.

Sve je manje i vodovodske vode koja prevazilazi karakteristike tehničke vode. Iz tih razloga, a i još niza praktičnih koji prate savremeno čovječanstvo, orijentisani smo na upotrebu flaširanih voda.

„U razvijenim zemljama količina vode koju popije svaki njen stanovnik je između 200 i 300 litara godišnje. Naš prosjek je značajno manji, oko 70 litara. Postoji niz opavdanih i, na žalost, drugih bizarnih razloga. Za sada iz razloga nedovoljne i prave informisanosti, cjene, obim pakovanja i često neutemeljene reklamne poruke“, kaže on.

Govoreći o tome na šta treba obratiti pažnju priliko odabira flaširanih voda, dr. Jovanović ističe da to prevashodno treba da bude voda koju smo već koristili i ona koja brzo utoljuje žeđ.

„Voda koja nije tehnološki prethodno obrađena ili u koju nisu dodavani sastojci. Znači da bude naturalna. Posebno obratiti pažnju na bocu od kog je materijala sa jasno ispisanim podacima o njenom porklu, mineraloškom sastavu, pH vrijednosti, vremenu punjenja boce i načinu njihovog čuvanja-skladištenja. Jasno je da je prednost staklena ambalaža, uz jasnu ogradu konfora i manje dostupnosti u prodaju onih sa manjim volumenom, kao i činjenice o kojima ne obraćamo pažnju da se one u više navrata koriste posle posebnog pranja“, navodi on.

Kao i u drugim prilikama, uvijek su u prednosti vode čije izvorište i punionice su bliže krajnjem korisniku.

„Prosto svako od nas na tržištu može da izabere vodu koja mu najviše odgovara organolepički, odgovarajuće temperature i naravno mogućnošću da posebno može doprinijeti očuvanju zdravlja svojim specifičnim mineraloškim sastavom“, zaključuje dr.Tomislav Jovanović.

N1


Podijelite vijest