11 12
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Regija / Vijesti
Kurbani 2021

Zoran Predin (63), legendarni rok muzičar, kantautor, autor filmske i pozorišne muzike, pisac te osnivač kultnog benda „Lačni Franz“, pauzu od koncerata iskoristio je za snimanje pjesama za novi album s dva naslova “Gastarbajter trubadur” i “Takšnih več ne delajo“. Obje verzije naći će se samo na vinilu.

Slovenac koji je svojom muzikom utjecao na mnoge generacije već odavno ruši sve barijere, kako jezičke tako i geografske, a u veoma otvorenom intervjuu za „Avaz“ govorio je o muzici, politici, pandemiji…

Ističe da će se na albumu naći deset pjesma koje se pjevuše nakon prvog slušanja te da su one ovog puta njegova intimna inventura.

Moj put

– Pjevam o nekim saznanjima koja su mi donijele godine. Započinjem posljednju četvrtinu svog života, upoznao sam sebe i svoj put, tako da sada opušteno i na svoj pomalo ironičan način pjevam o temama koje me označavaju, ponajviše o ljubavi i crnom humoru – govori Predin.

Prvi singl „Bez tragova i sjene”, kako ste objasnili, zapravo je pjesma o prolaznosti. Je li možda pandemija koronavirusa kod Vas pojačala svijest o prolaznosti?

– Pandemija je sigurno dodala neke tamne boje, ali je istovremeno u centar pažnje stavila univerzalne ljudske osobine u nama. Bolest je razotkrila naše greške, ali i pokazala naše skoro zaboravljene dobre strane. Na kraju, ponovo je probudila dobar humor, kojim smo se branili od izolacije i količine novokomponirane ljudske gluposti. A količina nepotrebnih, bolnih smrti nama dragih ljudi pojačala je u svima svijest o prolaznosti. Ja, rođen za kantautora, napisao sam da olakšam dušu „Bez tragova i sjene“ na svoj karakterističan gorko-sladak način.

Muzika i muzička scena zamrle su tokom pandemije. No, Vi ne mirujete. Je li to neki Vaš bunt prema svemu što nam se dešava?

– Bunt je moj način života. Buntovnik sam odmalena. U jednoj novoj pjesmi pitam se „da li još uvijek stoji da istine ne lažu“.

Gledate li s optimizmom na vrijeme ispred nas?

– Naravno. Početkom juna držim u Zagrebu radionicu na temu „Tekstovi u zabavnoj glazbi“, u julu nastupam po Istri, u avgustu se poklanjam pokojnom drugu, džipsi sving gitaristi Damiru Kukuruzoviću na njegov rođendan u Sisku. Dan kasnije sviramo novi album na otoku Rabu. Istovremeno planiram promociju svog romana “Mongolske pjege” i kantautorske koncerte po cijelom regionu. S “Lačnim Franzom” nastavljamo prekinutu promotivnu turneju albuma “Tu smo – vaši smo”.

Novi izbori

U BiH imate vjernu publiku već decenijama. Kako Vi danas gledate na BiH?

– Još iz osamdesetih za BiH me veže puno iskrenih prijateljstava, od saradnje na projektima Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, s Mirom Purivatrom, Teatrom „Obala“, „Audicijom“, saradnje s „Kongresom“, do prvog poslijeratnog koncerta u podrumu „Akademije“, koncerata u Domu mladih na Skenderiji, u „Slogi“ i „Stelexu“, saradnje na koncertnoj turneji posvećenoj „Indexima“, druženja s Mujketom i Pjerom u Sarajevu, s Emirom i Zoraidom u Tešnju… Jedva čekam da se ponovo otvore dvorane.

Pratite li politiku, s obzirom na to da su Vaše pjesme davnih 80-ih bile itekako društveno angažirane?

– Politika utječe na nas, željeli mi to ili ne. U Sloveniji imamo dva virusa. Bolest i vlast ekstremne desnice, koja je iskoristila epidemiju da namjerno sruši naš demokratski pravni poredak i uvede katoličku diktaturu jednoumlja, koje je na temelju nacionalizma, rasizma i seksizmu. Jedva čekamo nove izbore, da ih probuđena mlada generacija otjera natrag u prošlost prve polovine dvadesetog vijeka.

Može li danas muzika uopće utjecati na svijet ljudi i njihove stavove?

– Teško. Muzika je izgubila nekadašnju moć. Sve je manje nezavisnih medija, dok su službeni u vlasti bjelosvjetskog kapitala koji muziku tretira kao biznis i zabavu. No, možda će se jednog dana ponovo pojaviti neki novi klinci s pjesmama koje će htjeti promijeniti svijet nabolje. Možda već sutra?

Borbene pjesme

Imate običaj kazati kako su se Vaša predviđanja kroz pjesme obistinila. Za “Miss Europe” iz 1982. kazali ste da pretkazuje raspad sistema, “Sirene tulijo” iz 1986. godine rat u Jugoslaviji, pjesma “Zanzibar” iz 1987. pjeva o današnjim redovima u narodnim kuhinjama… Šta predviđate novim numerama?

– Moje nove pjesme su osobne. Pomirio sam se sa svojim greškama i zadovoljio svojim uspjesima. Borbene sam pjesme prepustio mlađim kolegama, koji su sada na redu da se i u moje ime bore protiv novokomponiranog fašizma, koji diže glavu po svijetu.

Nadam se „zelenim partizanima“

Kao otac petero djece, strahujete li za budućnost planete?

– Kako da ne. Klimatske promjene, zagađenje zraka, vode i hrane. Strahujem. Ali istovremeno se ipak nadam nekim novim „zelenim partizanima“, da se globalno povežu i pobjede slijepu, grabežljivu, samoubilačku glad kapitala, koja nas vodi u propast.